Razvod je sve češći  epilog bračnog života. Okupiranost ovom problematikom proizilazi iz činjenice da sve više partnera ne osjeća ispunjenost partnerskim odnosom.

Da li se uzrok razlaza u savremenim bračnim relacijama nalazi u narcisoidnim tendencijama društva i forsiranju induvidualizma?

Da li su ljubav i zajednički život u XXI vijeku postale devalvirane kategorije?

Istraživanja u oblasti partnerske psihologije nam pokazuju da je razvod sve češće posljedica disfukcionalne partnerske komunikacije.

Većina nas zna da je kvalitetna komunikacija način da održimo dobar odnos, ali mnogi koriste pogrešne komunikacijske obrasce, a da ih nisu ni svjesni, dok mnogi nisu ni spremni da nauče alternativne obrasce ponašanja kako bi sačuvali opstanak veze.

U disfunkcionalnim vezama partneri koriste nekonstruktivne komunikacijske obrasce ponašanja:

• Koriste optužujuće rečenice po tipu..“Ti si odgovoran-na“, „ Ti se ne trudiš“, „Ti me ne voliš“, „Ti ne slušaš“;
• Služe se repetativno starim optužbama i raspravama bez novih informacija i provjeravanja njihove validnosti;
•  Neki  nedjeljama, čak i mjesecima nakupljaju nezadovoljstvo, sve do bezazlenog povoda kada ono eskalira u obliku „emotivne erupcije“;
• Partneri su skloni da uporno istražuju greške u drugome, naročito onda kada se dogodi nešto što ne može da se promijeni;
• Bijes, mržnja i očaj, demonstrativno napuštanje sobe, vika, istovremeno govorenje su još neki od oblika nekonstruktivne komunikacije;
• Tu su dalje neuvažavanje osjećanja i mišljenja druge strane, nametanja svog mišljenja;
• Pretjerana generalizacija je problem pa kod parova koji su komunikativno zaglavljeni čujemo izjave „Ti uvijek...“, „Ti nikad...“
• Nije rijetko da partneri pokušavaju da izigravaju ulogu žrtve, namećući drugome osjećanje krivice.

Funkcionalni parovi su spremni da jasno definišu predmet razgovora i da se usaglase i prihvate relacijski problem. Posjeduju snagu da čuju onog drugog i potrude se da shvate mišljenje jedno drugog.  Partneri koji skladno funkcionišu posjeduju racionalno mišljenje koje uvijek prethodni otvorenoj komunikaciji. Realno je očekivati da oba člana para imaju pravo da izraze svoja osjećanja i potrebe; iznošenje sopstvenih želja i težnji ne predstavlja agresivno ispoljavanje; važno je mišljenje da svako ima pravo da iskaže ono što mu smeta i što mu se ne dopada, kao i mišljenje da njegovo ili njeno ignorisanje potreba ne poništava osobu samu, niti je čini manje vrijednom.

Seks je u našoj sredini i dalje tabu-tema, ali jasno je da su svi vidljivi seksualni problemi u partnerskim odnosima prouzrokovani nedostatkom komunikacije izmedju partnera. Kako to mislim? Pisali smo već o asertivnom obliku komunikacije. Asertivnost obuhvata izražavanje ili iskazivanje sebe na način koji podrazumijeva zauzimanje za svoja lična prava i izražavanje svojih misli, osjećanja i uvjerenja na iskren i direktan način, vodeći računa o drugome, i ne ugrožavajući njegova lična prava.

Šta bi bila asertivna komunikacija u seksu?

• Počnite sa iznošenjem sopstvenih osjećanja, npr…”Osjećam se nezadovoljno jer već neko vrijeme nismo imali seks”.
• Nevedite specifično ponašanje kojim niste zadovoljni: ”Osjećam tugu jer mi se čini da se udaljavamo jedno od drugog, danima nismo razmijenili nježnosti, sve manje se vidjamo, a kada ti pridjem imam doživljaj da si nezadovoljan...”
• Dajte konkretan prijedlog za promjenu: ”Voljela bih da uradimo nešto drugačije, šta misliš da izdvojimo sljedeće nedjelje vrijeme samo za nas?”
• Navedite pozitivne posljedice..”Značilo bi mi da to uradiš, osjećala bih zadovoljstvo jer bih znala da si spreman da radiš nešto što meni znači..”

Hipotetički očekujemo da je seksualna neasertivnost nešto što pripada ženi. Iako seksualna neasertivnost nije svojstvena ženama, s obzirom na polne patrijarhalne uloge u našoj kulturi ona se ipak više pripisuje ženama. Muškarci su daleko više ohrabrivani da eksperimentišu sa svojim seksualnim identitetom, dok su žene učene da budu u seksu pasivne, da taje svoje želje i preferencije.

Strah od odbacivanja je razlog koji ženu koči da otvoreno iskaže partneru da je nezadovoljna seksualnim odnosom. Vjerujem da sklonost žena da o seksu ćute leži u uvjerenju da je muškarac odgovoran za ženski orgazam i da je on autoritet u krevetu. Da li je seks područje muške ekspertize?  Da jeste “pravi muškarac” bi znao šta tačno da radi kako bi udovoljio ženi te bi njena uloga bila da se opusti i čeka, a njegova da joj čita misli uz pomoć magične kugle ili bez nje. Sa kuglom ili ne, svakako mu je potrebna magija da otkrije preferencije svoje partnerke, a da mu ona to ne kaže.

Ne iskazujući otvoreno o svojim seksualnim željama partneri bivaju zarobljeni u zamku prećutkivanja, bilo da je riječ o uživanju u dužoj seksualnoj predigri, oralnom zadovoljstvu ili seksualnim fantazijama.

Učenje kvalitetne partnerske komunikacije predstavlja složen proces, dok izgradnja kvalitetnog partnerskog odnosa podrazumijeva prije svega zauzimanje jednog racionalnog odnosa prema partneru i sebi.

Racionalno je otvoreno saopštiti svoje želje i osjećanja na način koji uvažava naša prava,  ali i prava drugoga u vezi - to je ključni element funkcionalne komunikacije.