Na racionalnom nivou nam je svima jasno da može da se živi i bez potomstva i da nam ta opcija nije pod statusom moranja. Ukoliko je život bez djece lični izbor to nije razlog za nezadovoljstvo. Međutim, oni koji žele potomstvo, a nailaze na teškoću da to ostvare, suočavaju se sa veliki poteškoćama u istrajavanju da ostvare svoje želje. Izbori su raznoliki. U svijetu se mnoge žene odlučuju na samostalno roditeljstvo, te postoje grupe samopomoći  samostalnih majki. Ne tako mali broj parova liječi se od steriliteta.

Ovakvi putevi svakako u izvjesnoj mjeri destabilizuju dotadašnje fizičko i mentalno zdravlje jedinke, njen odnos prema okolini, doživljaj smisla života, procjenu „Božije pravednosti“, itd.

Parovi koji pokušavaju sa vantjelesnom oplodnjom imaju potrebu za podrškom koja im nije često dostupna. Osobe koje žele potomstvo, a same su, takođe trebaju pomoć. Osjećaju se iscrpljeno iz više razloga. Prvenstveno zbog sociološkog okvira, jer se pojedincu nameću neprijatna osjećanja iz razloga nemogućnosti da imaju djecu. Takva nelagoda svakako je manje prisutna posljednjih decenija, jer se društvo kreće u pravcu prihvatanja onih koji mogu, ali ne žele djecu. No ne tako davno mogli smo čuti ružne izraze za žene koje nisu mogle ostati trudne, pogrdno su se nazivale „jalove žene“, a muškarac je smatran da je manje muško u istom kontekstu.

Ljudi nemogućnost ostvarenja želje za dobijanjem potomstva doživljavaju kao lični neuspjeh, što se odražava na njihovo životno funkcionisanje. Ako neko smatra da je manje vrijedan jer mu ne uspijeva da dobije bebu, takva misao inicira depresivno osjećanje. Kod nekih induvidua na ponašajnom nivou se ono manifestuje tako što zanemaruju profesiju, izbjegavaju druge ljude, naročito se izbjegavaju dječiji rođendani, doživljavaju se disfunkcionalna osjećanja, zavist, ljubomora, bijes.

Sada zamislite osobu koja pokušava vantijelesnu oplodnju koja je prepokrivena svim tim osjećanjima, strahom, nesigurnošću, ljutnjom. Takva osoba je u grču. Uložila je vrijeme za koje procjenjuje da ga ima sve manje, novac, primila mnogo hormona, a uz to se osjeća disfunkcionalno. Takva osoba postaje sama sebi protivnik.

Polni organi nisu samo fabrika za stvaranje novog života. Oni su odraz naših htijenja, samoostvarenja i sigurnosti. Potisnuta emotivna stanja često se manifestuju baš kao problemi sa genitalijama. Tijelo nam šalje signale, samo ga je potrebno slušati. Povezivanje tijelesnog i psihološkog aspekta je važan element životnog zadovoljstva.

Iščekivanje i želja za potomstvom je životna kriza. Biti odgovoran roditelj znači obezbijediti svom djetetu dovoljno dobre uslove za rast i razvoj. Jedinke koje se investiraju za dobijanje djeteta zahtijevaju podršku u pravcu jačanja njihove lične kompetencije, u smislu jačanja samosvijesti i emotivne stabilnosti. Na drugom mjestu značajna je podrška po tipu razvoja kompetencija u odnosu na druge, na svijet oko sebe, međuljudske odnose. Korisno je uspjeti funkcionalno održavati komunikaciju sa partnerom, porodicom, prijateljima, kolegama, stručnjacima.

Svaki pojedinac je predodređen da se u životu nađe pred problemom. Važno je biti u kontaktu sa činjenicom da svaki problem ima rješenje, jer je rješenje i prihvatanje da nema rešenja. Potrebno je samo usvojiti način kako se to radi.

Osobama koje žele potomstvo, a neuspijevaju u tome treba pomoć. Psihološka pomoć se sastoji prevashodno u tome da im se pomogne da prepoznaju svoj problem, bilo da je riječ o sterilitetu ili nemogućnosti pronalaska partnera. Nakon prihvatanja problema potrebno je započeti rad na njemu, razumjeti vezu između misli, osjećanja i ponašanja. Psihološko psihoterapijska pomoć se ogleda u učenju prepoznavanja sopstvenih i tuđih emocija, izražavanju emocija, unapređenju komunikacije sa drugima, jačanju sopstvenih snaga i samopouzdanja, razvoju svijesti o mogućnosti pravljenja izbora i donošenja odluka..itd.

Odluka o stvaranju porodice ostaje na svakoj osobi pojedinačno, uz svijest o teškoćama koje se nameću na putu do ostvarenja želje, bilo da je riječ o samostalnom roditeljstvu ili pak liječenju steriliteta. Oba izbora podrazumjevaju misiju koja zahtijeva izdržljivost, istrajnost, konstruktivan način razriješavanja frustriranosti i učenje pravljenja pametnih izbora.