To je omiljeni normativ društva koji sve više njeguje materijalističko, sklanjajući dušu u zapećak. Nasuprot toga svaka osoba koja je svjesna značaja svog duhovnog bića, zna da zadovoljstvo ne zavisi samo od naše karijere i profesionalnog uspijeha. Isto tako, samosvjesna žena zna da sreća i zadovoljstvo nemaju svoje jedino porijeklo u fizičkoj ljepoti.

Nemojte pogrešno da me shvatite, to ne znači da ne treba biti ambiciozan i ne treba napredovati u poslu, već znači da pretjerana ambicioznost može biti loša ako zbog društvenog statusa, novca i moći zanemarimo dušu.

Šta je definicija uspješnog muškarca u današnje vrijeme?

Nažalost to jeste problematičan pojam današnjice. Danas se nerijetko „uspješnim muškarcem“ smatra kriminalac, onaj ko je materijalnu moć stekao nezakonitim radnjama, tajkun sa bijelim rukavicama.

No, srećom, ima i onih koji životni uspijeh pronalaze u sebi, onih koji njeguju slobodu misli, razigranost duha, kompletnost ličnosti.

Trend današnjice sputava, robotizuje današnjeg muškarca, to stanje polusvijesti predstavlja zamku gdje se čovjek upetlja u mrežu sopstvene rutine, težeći da dosegne zacrtani, najčešće materijalistički cilj. Tražeći da dosegne cilj, čovjek, mušarac današnjice upadne u zamku čekanja. Čeka da zaradi novac, čeka da sagradi kuću, kupi dobar auto, ode na egzotično putovanje, oženi se, zasnuje porodicu, neki čekaju da se razvedu, napreduju u poslu. Tako u krug, upadnu u zamku da uvijek nešto čekaju. No većina ljudi kao da nešto stalno čeka. Čeka da prođe zima, da ogrije sunce, pa da padne kiša, pa da ona stane, da svane dan, da dođe noć, da ustaneš, da legneš...i tako u krug. Ovo su tipične zamke uma.

Jasno je da smo svi mi nekada nešto čekali. Naizgled nekog ili nešto, suština je u nama, čekali smo prije svega sebe same i svoju odluku da prestanemo da odugovlačimo. Ako se zamislite i uključite razum shvatićete da sve što vam je potrebno sada imata upravo oko sebe.

Nekad se zapitam šta se dogodilo sa onim muškarcima nalik Bukovskom, onim sa čudesnom harizmom, djetinjim ushićenjem i nesmetanošću da ogoli ono što svi drugi vide, a nemaju hrabrosti da istaknu. Ko je upoznat sa životom i radom ovog velikana pomisliće da je on bio briljantan slobodan um, ali popustljiv pred zamkom poročnosti i ljudske požude. Složiću se sa vama, ali neosporno je da je bogastvo njegovog unutrašnjeg svijeta davalo snagu koja pokreće, intelekt koji nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Vjerujem da ćete se složiti da bogastvo unutranjeg svijeta plijeni, daje snagu koja ispunjava, pokreće i druge ljude. Takva pokretačka energija potrebna je sada. Takvi ljudi preuzimaju odgovornost za svoje postupke, nisu selfcentrirani i spremni su da dijele sa drugima.

Život, posao, mogu da budu igra kada nisu fokusirani samo na materijalna prisvajanja i postignuća. Osjećanje zadovoljstva je cilj svakog psihoterapeuta, to je težnja ka uravnoteženosti. Zdrava osjećanja ne nastaju izvan čovjeka, ona se rađaju u pojedincu. Tolerancija, strpljenje, briga za drugog, sve su to odrazi ličnog balansa i sreće.

Kako sada zaključiti ovaj članak, u kontekstu u kome sticanje materijalnog postoji dominantan cilj, kako savjetovati druge da čine dobra djela, a ne zvučati utopistički? Vjerujem u to, imam dokaze u realnosti, razum me upućuje na misao da je duhovno ono što nosimo sa sobom i dio nas, da materijalno nije dio nas, moj auto nisam ja, moja kuća nisam ja.

Vaša sreća je u vama, a najbolje vrijeme da se suočite sa njom nije kada zaradite novac, nije kada dobijete sina, kada napredujete na poslu... Pravo vrijeme je sada.