Pisati o depresiji je istovremeno i težak i lak posao. Lak jer ćete danas čuti kako mnogi od nas verbalizuju da se osjećaju tužno ili potišteno. Za većinu ljudi ovo osjećanje slabi sa protokom vremena, međutim lakoća opisa i rada nestaje kada osoba izvještava o dugotrajnom postojanju osjećanja bespomoćnosti, besperspektivnosti, bezvoljnosti, beznadežnosti. Depresivne osobe postaju preopterećene, iscrpljujući se okrivljivanjem sebe zato što se osjećaju potišteno, obeshrabreno, pesimistično. Mnogi u tom depresivnom stanju vjeruju da ne zaslužuju ništa u životu, da nisu vrijedni postojanja.

Povremeno prisutno jače ili slabije, bilo pozitivno, bilo negativno polarisano raspoloženje postoji kod svih ljudi. Zajednički sadržalac tuge i depresije može biti gubitak nečega što osoba visoko vrednuje, nečeg materijalnog (automobila, novca, kuće), gubitak društvenog statusa, jedinstvene poslovne prilike, kućnog ljubimca. Tuga je osjećanje prisutno u situaciji gubitka nekog bliskog, odlaska prijatelja u Australiju, smrti roditelja, bolesti nekog bliskog, člana porodice. Sve nas ovo može zadesiti, nemojte da se prevarite i pomislite da ste nedodirljivi i rođeni samo za dobre trenutke. Kako pretpostavljam da se sa mnom slažete da nas sve ovo može zadesiti, vjerujem da ćete biti saglasni da sa svim ovim gubicima može da se živi, ma koliki romantičar bili i ma koliko to za vas djeluje poražavajuće i nepodnošljivo.

Postoji velika razlika izmedju neraspoloženja, tuge i patnje uzrokovane depresijom. Kada smo razočarani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi dogadjaji gase nam radost življenja, ali ubrzo se većina ljudi vraća u svoje prvobitno stanje.

Već navedeni stresni događaji mogu biti povod za nastanak depresije, ali imamo slučajeva kada se osoba osjeća depresivno bez nekog jasnog deklanširajućeg faktora. Da je riječ o depresiji možemo posumnjati kada se osoba konstantno osjeća tužno, svakog dana u razdoblju od dvije sedmice ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.

Depresivno ili sniženo raspoloženje kao simptom predstavlja neraspoloženje ili tugu koja traje duže od očekivanog. Iako je većina ljudi blago depresivna s vremena na vrijeme, samo 10% do 25% žena i 5% do 12% muškaraca doživi tešku depresivnu epizodu. Veliki broj ljudi tokom svog životnog vijeka doživi blagu depresivnu epizodu (disforiju ili distimiju).

Depresija je bolest, jednako kao i hipertenzija (povišen krvni pritisak) ili dijabet. Zbog toga u ovom tekstu želim da pomognem čitaocu da na vrijeme prepozna ovaj česti psihološki problem. Depresija nije osjećanje prolaznog neraspoloženja, ona je bolest koja značajno narušava svakodnevni život. Depresivna osoba je preplavljena depresivnim raspoloženjem, potonula i nema dovoljno snage i kapaciteta da se vrati u normalno stanje. Ništa joj se ne radi, gubi interes i zadovoljstvo za uobičajenim aktivnostima u kojima je ranije uživala. Samopouzdanje je sniženo, smanjena životna energija u vidu umora i pojačanog umaranja. U stanju je da satima i satima gleda u jednu tačku, ne pokazujući zainteresovanost za zbivanja iz spoljašnjeg okruženja.

Česti simptomi kod osoba koje pate od depresije su: poremećen san, smanjen apetit, teškoće u koncentraciji i pažnji, smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje, sumoran i pesimističan pogled na budućnost, ideje krivice, ideje samopovređivanja i sklonost ka suicidalnim radnjama.

Neki simptomi mogu biti posebno izraženi, te daju i specifičnost obilježju kliničke slike pojedinca, osobe koja pati od depresije. Evo još simptoma: rano buđenje, košmarni snovi, jutarnje pogoršanje simptoma, psihomotorna usporenost ili nemir, napetost, smanjenje libida, gubitak tjelesne težine, minimum 5% za poslednjih mjesec dana.

Osnovna pretpostavka Racionalno Emotivno Bihejvioralne Terapije o emocionalnim poremećajima je da ljudi u priličnoj mjeri, sami, svojim razmišljanjem stvaraju disfunkcionalna osjećanja, a samim tim i odmažuće ponašanje.

Depresija često nastaje kod osoba koje uvijek iznova doživljavaju neuspjeh u pokušaju da svojim snagama prevladaju neke životne probleme. Takve osobe razmišljaju na sljedeći način: “Ja sam nesposoban. Ništa mi ne polazi za rukom. Sve što dohvatim, uništim…”

Neki ljudi imaju snažne apsulutističke zahtjeve za uspjehom, priznanjem i zadobijanjem naklonosti od strane drugih i sve dok im to polazi za rukom neće biti u opasnosti da zapadnu u depresiju. Kada se prepoznaju misli po tipu: “Nisam smio sebi dozvoliti neke neuspjehe u životu”, kao i: “Neke značajne stvari u životu sam već morao da postignem” ili: “Užasno je ovo što mi se dešava”, a ovakve misli predstavljaju odlično tlo za narastanje depresivnog osjećanja.

Što više znamo o depresiji lakše ćemo je savladati. Depresija ne prolazi sama po sebi, promjenom mjesta boravka neće proći i depresija, nosite je sa sobom kao kofer koji putuje sa putnikom; oporavak ne dolazi preko noći; zbog neobavještenosti, ne tako dobrih stavova i uvjerenja veliki broj osoba na vrijeme ne prepozna depresivno stanje i ne obrate se stručnjaku.

Dakle, da bismo se lakše uhvatili u koštac sa Gospođom Depresijom neophodno je da je bolje upoznamo.