Neki od vas će se sada zapitati šta je to adolescencija?

Neki će reći, “U moje vrijeme toga nije bilo“.

Bilo je kod svih, svako od nas prođe taj razvojni period. To je period „turbulencija i oluja“. Karakterišu ga vidljive tjelesne promjene. Nerijetko su adolescenti nezadovoljni svojom visinom, težinom, bojom glasa, očima, nosem, ušima...Dolazak puberteta sa sobom donosi učestalo mijenjanje tijela, a pored fizičkih, prisutne su promjene i na socijalnom, emotivnom i psihološkom nivou.

U tom razdoblju odigrava se završna faza separacije (odvajanja) od roditelja i individualizacija ličnosti u zrelu, slobodnu i nezavisnu osobu. Zadaci koje adolescent na putu odrastanja treba da ispuni su: prihvatanje vlastitog tijela, formiranje seksualnog identiteta, emancipaciju od porodice, ličnu identifikaciju i afirmaciju.

Kompleksni i vrlo složeni zadaci koje adolescencija stavlja pred mladu ličnost izazivaju brojne konflikte kod mladog čovjeka, te između adolescenta i njegove porodice i šire socijalne sredine.

U periodu od 11 do 25 godine većina mladih je izložena brojnim rizičnim faktorima, to je period i u kojem mnogi psihološki problemi dosežu svoj vrhunac. Kliničko iskustvo i rezultati istraživanja naše organizacije ukazuju na značajno psihološko trpljenje populacije mladih, koje se često vezuje sa periodom adolescencije. Mladi manifestuju određenu, za ovaj uzrast specifičnu, psihopatologiju: različite teškoće adolescentnog procesa skoncentrisane oko formiranja stabilnog i definitivnog identiteta, depresivna stanja (uključujući samoubilaštvo) i poremećaje ponašanja (uključujući zloupotrebu psihoaktivnih supstanci, nasilno i delikventno ponašanje i poremećaje ishrane). Trećina srednjoškolske populacije pokazuje znake psihološkog trpljenja i mentalnih problema.

Zloupotreba sredstava zavisnosti u populaciji adolescenata predstavlja jedan od najvećih psihosocijalnih problema savremenog društva. Sve je mlađi uzrast na kome djeca počinju konzumirati različita sredstva zavisnosti i sve je veći broj mladih ljudi koji svoje probleme pokušavaju riješiti na ovaj način.

Istraživanja Američkog instituta za medicinu ukazuju da oko 2.4 miliona osoba, starosti preko 12 godina treba liječiti od poremećaja uzrokovanih upotrebom droga. I kod nas situacija sve više poprima na alarmantnosti. Naša organizacija je došla do podatka, da čak 66,4% anketiranih adolescenata poznaje neku osobu koja zloupotreljava ili je već razvila zavisnost od psihoaktivnih supstanci.

U periodu adolescencije roditelji od strane djeteta bivaju testirani na načine o kojima nisu ni sanjali. Tada je neizbježno njihovo udaljavanje, sem toga javlja se otpor prema odraslima i njihovim zahtjevima. Kako bi pridonijeli boljem razumijevanju i prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci ovdje ću iznijeti neka obilježja ličnosti i sredinske rizične i zaštitne faktore za razvoj zavisnosti od psihoaktivnih supstanci.

Naime, brojne studije pokazuju da se osobe sklone razvoju zavisnosti od PAS razlikuju po obilježjima ličnosti poput impulsivnosti, traženja ili žudnje za uzbuđenjima i sklonosti ka nepoštovanju društvenih normi. Zatim, kod adolescenata je prisutno nisko samopoštovanje, depresivnost, beznadežnost, kompromitovane strategije za suočavanje sa stresom, slabija mogućnost odlaganja zadovoljenja potreba, niska tolerancija na frustraciju, nemogućnost primjerenog izražavanja emocija.

• Mlade depresivne osobe traže u psihoaktivnim supstancama olakšanje i pokušavaju se osjećati bolje.

Skoro sam čula od jednog mladog čovjeka izjavu: ”Radi me na emocije, kada je uzmem”. On, i mnogi drugi smatraju da će se depresija smanjiti ako uzmu marihuanu ili neko drugo sredstvo.

• Uzimanjem psihoaktivnih supstanci stvara se privid socijalne pripadnosti i zajedništva, koji je obično veliki problem mladima, naročito onima sa niskim samopouzdanjem i sa osjećanjem depresije i anksioznosti. Socijalne vještine i težnja ka popularnošću u grupi vršnjaka odjednom prestaju biti presudne jer se to kompenzuje kroz zajedničke rituale oko uzimanja psihoaktivnih supstanci.

Od sredinskih faktora za razvoj zavisnosti od PAS-a najčešće se prepoznaju stresni životni događaji. To mogu biti svakodnevne teškoće koje predstavljaju frustrirajući zahtjevi iz okoline, događaji koje dijete priželjkuje, a izostane njihovo ostvarenje i intezivni stresni događaj poput traume koja je za dijete užasavajuća, a za koju nema potencijal da funkcionalno odgovori.

Adolescenti koji žive u porodicama u kojima postoje česti konflikti, koji su izloženi različitim psihosocijalnim gubicima: tugovanju, separaciji, gubitku povjerenja zbog zlostavljanja, te koji u stresnim situacijama nemaju socijalnu podršku, mogu koristiti različita sredstva zavisnosti kao farmakološku strategiju za suočavanje sa problemom. Kako neki od njih kažu, oni imaju “hemijsku nogu”.

Mladi ljudi se plaše odrastanja, sumnjaju u ličnu sposobnost i iskustvo. Sasvim je uobičajeno da krive roditelje za svoje neuspjehe.  Roditeljstvo nije nimalo lak posao, ali savjetujem vas da probate da čujete vašeg adolescenta, da razumijete i pružite mu podršku. Popustite mu u onom području u kojem je sposoban da donese odluku, a mirnim razgovorom usmjerite ga u onom području u kom pokazuje manju zrelost.

Ukoliko prepoznate nemogućnost da se sa svojim djetetom nosite u ovoj zahtjevnoj razvojnoj fazi, vulnerabilnoj mladoj osobi potrebno je pružiti stručnu pomoć, kako bi  u razdobljima intezivnog odrastanja lakše prihvatila i upoznala sebe, te se nosila sa često zahtjevnim očekivanjima okoline.