Dani oko Nove godine i Božića su dani kada se očekuje od nas da budemo raspoloženi, srećni, raspjevani, duhoviti. Nažalost, kod nekih nije tako. Na samu pomisao da su na pragu praznici neke uhvati panika. Osobe koje nisu u zadovoljavajućim emotivnim vezama naročito preplavi osjećanje depresije i apatije. Praznična i pretpraznična depresija ozbiljan je problem i po nekim statistikama tri posto populacije pati od tog problema. Bez obzira na to da li vrijeme provodimo uz porodicu ili ne, nivo stresa i anksioznosti je prisutna u određenoj mjeri. To je period kada se govori o novčanim problemima, poslovnim neuspjesima, otkrivaju se porodična neslaganja. Možda je to i objašnjenje zbog kog se većina ljudi u tom periodu osjeća nesrećno.

Razmišljanje o promjenama izaziva entuzijazam, navode nas da vjerujemo da je sve moguće, očekujući uspjeh. Jedan početak kao da uvijek pokreće početak nečeg drugog. Nova godina pokreće ideju o angažovanju oko pronalaska novog posla, budi nadu u započinjanje emotivne veze, itd.

Možda ćemo u razgovoru sa sobom shvatiti zašto glumimo pogrešnu rolu, pokušavajući da u narednoj godini uvedemo značajne promjene u svoj privatni život i način emotivne interakcije.

Naizgled djeluje da su sve ovo divne i ostvarljive želje, no sami već znamo da ih nije lako sprovesti u dijelo jer mi robujemo našoj težnji da zadržimo homeostazu, robujemo navikama, vaspitanju i gotovo po pravilu ponavljamo greške.Tu spadaju novi počeci koji prije nego što su počeli svoju realizaciju, brzo izgube draž.

Hajde sada da pokušamo da se uključimo u realnost! 1. januar je datum koji se bitno ne razlikuje od 31. decembra, 28. septembra ili bilo kog drugog datuma. Promjene se ne dešavaju tog dana, kao ni što se želje ne ostvaruju. Naš lični razvoj, naše promjene događaju se dok smo god živi. On ima svoj slijed i sa njim se suočavamo dok god se bavimo mislima i emocijama koje svoje porijeklo pronalaze u nagonskom dijelu koji pulsira putem promjene i kretanja naprijed. Odluke šta želimo da radimo ne događaju se preko noći, već taj izbor svjesno i hrabro činimo svakog sata, minuta, sedmice i godine.

Prije ili kasnije to se dešava većini nas. Stvari u koje smo bili sigurni postaju neizvjesne stvarajući kod nas osjećanje uznemirenosti i straha. Neki od vas su proveli godine školovanja i poslovnog usavršavanja, ulaganja u partnerstvo i stvaranje porodice. Onda, odjednom zazveči taj kraj godine i sumiranje rezultata, kada se uplašite od pitanja koja sebi postavite. Kako sam ovdje dospio/dospjela? Šta zaista želim? Da li je vrijeme da se promjenim? Uplašimo se pomisli da imamo već dosta godina, a da još nismo ostvarili svoje ciljeve?

Da li su praznični dani dobar datum za ovu vrstu propitivanja? Nisam sigurna. Prije gajim uvjerenje da vas ovakva razmišljanja mogu uvesti u zamku depresije. Pored toga što će vas navesti da se besomučno preispitujete, mogu vas uplesti u zamku težnje ka brzopletim promjenama.

Za svaki nov početak potrebna je ideja vodilja, koja onda formira čvrstu volju, podstiče akciju i adaptaciju, pomažući onda da prevladamo one neprijatne situacije koje susrećemo na putu od začeća ideje do njene realizacije u svakodnevnom životu. Dakle, za realizaciju novih početaka potrebno je vrijeme.

Praznični dani, iako sa sobom ne nose nikakvu magiju, mogu predstavljati povod da uputimo riječi podrške dragim ljudima, da zagrlimo one koje dugo nismo, da za početak bezuslovno prihvatimo sebe. Nakon toga se zapitajte šta je ono što želite da popravljate. Pogledajte različite oblasti svog života i izaberite onu koja vam izaziva najviše nezadovoljstva. Onda se zapitajte šta biste po pitanju promjene mogli da radite drugačije nego do sad? Nakon toga zamislite šta bi bila prva aktivnost koju bi mogli da sprovedete u naredna 24 sata, a koja bi doprinjela umanjenju nezadovoljstva. Šta biste mogli da uradite u narednih sedam dana? Šta bi bio realan cilj koji bi mogli da postignete u narednih mjesec dana.

Na kraju, šta god da želite ne čekajte već započnite realizaciju, pri tom vodeći računa da ciljevi ne budu preambiciozni i neostvarljivi.