Tipičan razgvor na prvoj terapisjkoj seansi nalikuje nečemu poput ovog:

Terapeut: Koji je Vaš problem zbog koga se javljate na psihoterapiju?

Klijent: Ne osjećam se dobro. Imam simptome anksioznosti (pročitao sam na internetu) kojih ne mogu da se otarasim. Želim prestati da se osjećam ovako.

Terapeut: Šta su pokazatelji po kojima znate da imate problem anksioznosti.

Klijent: (Nabraja niz simptoma iz anksioznog spektra)..osjećam vrtoglavicu, lupanje srca, mislim da ću se onesvijestiti, izgubiti kontrolu, znoje mi se dlanovi...”

Terapeut: Šta bi bio cilj psihoterapije?

Klijent: Da ovo što prije prestane I da imam kontrolu nad anksiozošću.

Nastavljajući sa prikupljanjem podataka, gotovo uobičajeni narativ, način na koji klijent priča, nas dovodi do njegovog nerealnog zahtjeva da on mora iskontrolisati simptome anksioznosti I da ne smije nikada više da ih osjeća.

Ideju za ovaj članak mi je dala prijateljica koja me je pozvala nakon što je pročitala članak Šta da radite kada ste bliski sa nekim ko pati od anksioznosti? i reagovala sa pitanjem “Šta da radim da zaboravim anksioznost?”

Dobili smo zadatak da razmišljamo na ovu temu.

Ključna stvar koja zbunjuje ljude je pitanje odnosa između osjećanja i porijekla prirode problema. Kontekst u kome živimo, naše društvo, previše često zbunjuje pojedinca označavajući osjećanja kao problem. Hajde da razmišljamo u ovom pravcu. Šta bi ljudi bili bez osjećanja? Iskreno, lično ne mogu to ni da zamislim. Stvari, šta li već, mašine?

Ako padneš i slomiš nogu, osjećaš bol. Ako boravite u Podgorici ovih dana osjećate toplotu i strašno vam je vruće. Ali vi nećete otići kod ortopeda i reći: “Ja imam poremećaj bola”, niti ćete pričati sa ukućanima rekavši: “Ja imam poremećaj vrućine”. Bol i vrućina su signali vašeg tijela i težnja da se uspostavi balans nad potrebama vašeg tijela i spoljašnje sredine. Dakle, osjećanja, u biti, sama po sebi nisu problem.

Anksioznost, a ne samo ona, već i druga osjećanja, funkcionišu na potpuno identičan način, kao i bol, vrućina, hladnoća, osjećanje gladi, itd. Anksioznost, u većini slučajeva, predstavlja emocionalni signal da psihološko zdravlje nije skroz dobro, ona je pokazatelj da sa nečim niste skroz zadovoljni.

Postavljajući pitanje kako da zaboravite anksioznost, odmah da vam dam odgovor, nikako. Anksioznost je osjećanje, kao I sva druga osjećanja, koje pored neprijatnosti, i nefunkcionalnosti do kojih može dovesti, ukoliko nastavite da mislite na nerealan način, ujedno je i odbrana vaše psihe. Nadam se da ste razumjeli da su misli “Ja moram kontrolisati anksioznost i ona mora prestati” već u startu proglašene nerealnim, odnosno nemogućim. Što prije prihvatitet anksioznost, to ćete prije naučiti da živite konformno sa njom.

Ako pokušate i istrajavate u namjeri da iskontrolišete anksioznost stvarate sebi još veći problem, jer takav misaoni tok je “plodna zemlja za bujanje anksioznih ispoljavanja”.