Ne tako mali broj osoba u svom vaspitavanju posjeduje iskustva koja su doprinjela razvoju uvjerenja da moraju da budu dobri, poslušni, pametni, uredni da bi bili voljeni i prihvaćeni. Onda se desi da takve osobe ostatak života provedu ponašajući se onako kako drugi očekuju od njih. U pozadini ovakvog ponašanja se nalazi misao da “moramo biti prihvaćeni jer nam je u protivnom opstanak ugrožen”. Problem je što su to pounutreni obrasci ponašanja, koji nisu u vezi sa našom pameću ili sposobnošću. Oni vuku korijen iz poruka koje smo dobili u djetinstvu, iz perioda kada smo svim čulima upijali riječi koje su nam slali roditelji I bliske osobe koje su brinule o nama.

Problem nastaje kada i uprkos našem trudu i naporima koje ulažemo da zadovoljimo druge osobe i njihova očekivanja, oni i dalje ne budu zadovoljni ili pak ako su oni zadovoljni, onaj ko ih je učinio zadovoljnim u sebi osjeća prazninu ili nelagodnost.

Zašto se on tako osjeća? Tako osjeća jer je žrtvovao svoju slobodu da bi dobio pažnju, prihvatanje i podršku.

Ana od djetinjstva “hoda istim stazama” sa namjerom da drugima udovolji, težeći da zadobije pažnju i podršku. Kao mala odlazila bi po oca u kafanu jer je majka to zahtijevala; uprkos strahu otišla je u Ameriku kod rođaka da se ne bi roditelji ljutili, tokom studija trpjela je agresiju strica, kako ne bi opteretila roditelje; brinula o mlađem bratu da li je jeo, da li je gladan, dok se nije oženio, sada brine i o njegovoj supruzi i djeci, itd.

Ana je od malena uslovljavana da se okreće ka spolja, umjesto ka sebi, ka unutra. Naviknuta je da sluša druge, umjesto da pita sebe. Ana i veliki broj ljudi ima problem uslovljenosti da vjeruje spoljašnjem autoritetu, živjeći sa teškoćom da pronađe autoritet u sebi. U razgovoru sa Anom postaje dominantna njena teškoća da prihvati pravo da bude srećna i da razvije osjećaj sopstvene vrijednosti.

Kako ćete prepoznati da imate problem slobode izbora u svom ponašanju? Dešava se da nas neko pita da nešto uradimo što mi ne bismo voljeli da radimo, ali imamo osjećaj da nije u redu da odbijemo. Upravo taj unutrašnji konflikt nas slabi i dovodi u stanje napetosti i frustriranosti i, često iz želje da se što prije oslobodimo tog neprijatnog osjećanja, pristajemo.

To je kao da u meni postoji jedno ja koje reaguje na jedan način, i drugo ja koje te reakcije izmijeni, stavi glazuru i pošalje u spoljašnji svijet. Pa onda kada vas koleginica pita da li vam se dopada njena frizura, ono prvo ja se zgrči jer mu se ne dopada i smatra da je frizura čini starijom, a boja naglašava bore, dok drugo ja  prihvati zadatak i odgovara „ Da, baš mi se dopada“.

Svaki put kada pristanemo na ono što ne želimo samo da bismo izbjegli konflikt sa okolinom, neminovno upadamo u konflikt sa samim sobom. Zato je važno shvatiti značaj sobode izbora u svakodnevnom životu i još od malih nogu učiti djecu da je važno da osluškuju svoje želje i potrebe.

Teško je, ali nije nemoguće naučiti da stvarima kažete Ne. Bitno je da znate da kažete ne i da znate šta ne želite, šta je ono što radite da bi zadovoljili druge, a sebe time podsvjesno nipodaštavali.