O histeriji se vjekovima mislilo da je isključivo ženski poremećaj. Naziv potiče od grčke riječi hysteria (materica), i još za vrijeme Galena i Hopokrata je postojalo vjerovanje da se bolest javlja samo kod žena koje nemaju djecu, i koje su seksualno nezadovoljene. Iako je ovo, kao i mnoga druga shvatanja, prevaziđeno, još uvijek se susrećemo sa mnogim zabludama o tome šta histerija zapravo jeste. 

Kada se govori o histeriji, uglavnom se misli na histerični karakter osobe, mada se pod histerijom može podrazumijevati i histerčni napad i histerična konverzija.

Histrerični karakter se prepoznaje po dramatičnom ekspresivnom ponašanju. Ove osobe su provokativne, sklone pretjeranom reagovanju i netolerantne na pasivnost, što vodi u impulsivnost, kapricioznost i ekstremno emocionalno ponašanje.

Kako su ljubav i pažnja primarni ciljevi, histerične osobe ulaze u brojne manevre da bi obezbijedile pozitivan odgovor okoline. Žene pribjegavaju koketnom i šarmantnom ponašanju, sa čestom ekstravagancijom; dok muškarci prije pribjegavaju razmetljivosti i zavodljivosti. U socijalnom životu imaju puno poznanika i malo prijatelja, dok se često povlače iz interpersonalnih kontakata kada dođe do njihovog produbljivanja. Ovakve osobe posjeduju visok intezitet straha od odbacivanja, ravnodušnosti i neodobravanja od strane drugih, a problem nastaje kada uprkos “šarmu i talentu” za udovoljavanje drugima, nisu u mogućnosti da sebi obezbijede dovoljnu količinu pozitivnih emocija.

Najčešći oblici neuroza koje se ispoljavaju raznovrsnim psihičkim i tjelesnim simptomima su disocijativni i konverzivni poremećaji.

Pod disocijacijom se podrazumijeva razdvajanje pojedinih psihičkih funkcija, najčešće razdvajanje svijesnog dijela ličnosti i kontrole volje. Ovako razdvojeni, potisnuti i za ego neprihvatljivi impulsi, „prerušeni“ u psihičke fenomene posebne vrste, iznenada prodiru u svijesni dio ličnosti i ovladavaju njome. Kod disocijativnog oblika histerične neuroze najizraženiji je simptom poremećaja svijesti (suženje svijesti tzv. “histerično sumračno stanje“) koje je obično praćeno selektivnom psihogenom amnezijom. Traumatska situacija koja prethodi razvoju ovog poremećaja svijesti, zauzima značajno mjesto u doživljavanjima osobe u tom stanju i odražava se na njeno ponašanje.

Psihički fenomeni kod disocijativnog oblika histerične neuroze ispoljavaju se kao amnezija, somnambulizam, fuga, depersonalizacija, udvajanje ličnosti, histerična pseudodemencija.

Konverzija je nesvjestan proces kojim se izbjegava anksioznost, pomoću kojeg se ona preobražava (konvertuje) u druge simptome. Konverzija se ogleda u tjelesnom poremećaju za koji ne postoji nikakav organski uzrok, već je prouzrokovan nekim psihološkim konfliktom. Simptomi se kod konverzivne neuroze ispoljavaju u sferi motorike, senzibiliteta i pojedinih čula.

Poremećaji motorike se ispoljavaju parezama, paralizama, kontrakturama, hiperkinezijama u vidu tremora glave, ekstremiteta i cijelog tijela, različitih tikova, kao  i poremećajem govora u vidu mucanja, afazije i mutizma. Poremećaji senzibiliteta se manifestuju sa hiperestezijama, anestezijama ili hipestezijama i često su udruženi sa poremećajima motorike. Ispoljavaju se takođe i raznovrsnim bolovima. Sa strane čula, javljaju se poremećaji u vidu histeričnog sljepila, gluvoće itd. Karakteristično je da se ovi simptomi ispoljavaju i postoje i pored toga što su neurološki i svi drugi nalazi normalni.

Okidač za javljanje simpotoma i samog poremećaja konverzije jeste neki stresan događaj ili situacija koja vodi do toga da osoba razvije tjelesni simptom, a koji je zapravo simbolička ekspresija nekog dubljeg psihološkog konflikta ili problema. Mnoge studije ukazuju da fizičko, seksualno ili emocionalno zlostavljanje, bez obzira da li se dešava u djetinjstvu ili odraslom dobu, može biti jedan od značajnih faktora koji doprinose javljanju ovog poremećaja. Trećina osoba koja pati od ovih tegoba je u prošlosti imala neku depresivnu epizodu, dok je preko 40% nedavno doživljelo razvod roditelja, smrt ili je prisustvovalo scenama nasilja, dok je u odrasloj populaciji poremećaj često povezan sa mobingom, tj.psihološkim zlostavljanjem na poslu.

Iako je psihoterapija osoba sa problemima iz histeričnog spektra duga i zahtjevna, ipak, uz medikamentoznu terapiju u fazama destabilizacije ona je tretman izbora.