Šta se to dešava kada hoćete da idete na neku rođedansku proslavu, svadbu, da krenete u kratkotrajnu šetnju, ali vaš partner odbija da pođe sa vama iz njemu znanih razloga? Kako se osjećate kada sve više preuzimate odgovornosti u kući, od vas se očekuje da privređujete, jer vaš partner to ne može, jer on pati od ozbiljne anksioznosti?

Iskustvo rada sa osobama koje pate od problema anksioznosti nam kazuje da pate svi. Supružnici i emotivni partneri osoba koje imaju problem sa anksioznošću na psihoterapiju dolaze preplavljeni bijesom, sa doživljajem visokog inteziteta nemoći i iscrpljenosti.

Ako volite osobu koja pati od anksioznosti, pred sobom imate poseban životni izazov. U čemu se on sastoji? Mnogi od vas se prvi put susrijeću sa samom riječju anksioznost, a znatno manje su upoznati sa njenim značenjem i razumijevanjem. Vremenom počinjete da se suočavate sa činjenicom da vaš partner nije „razmažen ili bezobrazan“, već da zaista ima problem. Poznato mi je da će neki od vas reći da osoba koja vam je bliska u trenutku kada izjavljuje da ima napad panike, izgleda sasvim normalno. Neophodno je da počnete da prihvatate činjenicu da ona u tom trenutku zaista pati, i da joj je teško. Nećete biti od pomoći ukoliko počnete da joj izgvarate savjete poput onih: „Dobro si, nije ti ništa. Opusti se“.

Anksioznost je problem koji, ukoliko se na vrijeme ne tretira, može da uzme maha i da se vremenom sve više komplikuje, čineći da osoba izgubi nadu da može da joj bude bolje. Ukoliko ste bliski sa osobom koja pati od tog problema, budite joj od pomoći i savjetujte je da krene na psihoterapiju.

Ljutnja neće biti od koristi u oslobađanju od problema anksioznosti, šta više, udaljiće vas jedno od drugog, a problem će ostati ili se pojačati. Neophodno je da znate da nije vaš partner kriv što pati od problema anksioznosti. Napad na ličnost osobe može dodatno ugroziti njeno inače poljuljano samopouzdanje. Prirodno je da osjećate ljutnju jer ne možete da idete nigdje dalje od kuće, jer se u kući vaš partner jedino osjeća sigurno,

Jasno je da vam nedostaje kompletan život, život bez prepreka. Šta možete uraditi? Nije preporučljivo da budete agresivni prema osobi koja pati od anksioznosti, dobro je da verbalizujete svoja osjećanja i da joj kažete nešto poput: „Tužan sam što ne mogu da idem sa tobom na rođendan. Otići ću sam, i tamo ćeš mi nedostajati. Nadam se da će uskoro biti drugačije..“

U našem mentalitetu je nekako odomaćena sklonost ka kritici, te nam olako polazi za rukom da se drugome obraćamo riječima kritike, dok se ono dobro podrazumijeva. E pa, ne slažem se sa tim. Navoditi dobre osobine i snage drugoga, time i prećutno znamo šta nije dobro. Savjet je: pokušavajte da ističete ono dobro što vaš partner radi. Iako je za vas radnja ući u lift i odvesti se na peti sprat nešto što radite rutinski, za osobu koja pati od anksioznosti to izgleda kao da je na ivici smrti. Pokušajte da to razumijete, i pohvalite je za svaki njen učinjen napor, i mali pomak.

Budite spremni da zatražite pomoć i savjet, to nije vaša slabost, to je baš suprotno, vaša snaga. Budite svjesni da ste vi tim, ako pati jedan član porodice ili para, pati cijela porodica.

Najvažnije je da shvatite da i vi i vaš partner u ovom trenutku radite najbolje što umijete, to je prvi važan korak da nešto promijenite i time doprinesete promjeni u dobrom pravcu.