Naše babe i dede nisu živjeli očekujući savršenstvo

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije

Istraživanja navode da će svaka četvrta žena i svaki peti muškarac ubuduće manifestovati klinički značajne simptome depresije.

Naše babe i dede nisu živjeli očekujući savršenstvo

U posljednjoj deceniji svaki osmi čovjek na planeti koristio je neki antidepresiv. Prema nekim pokazateljima, ludi na našoj planeti imaju probleme sa spavanjem. Nacionalna fondacija za istraživanje spavanja objavila je da 48% Amerikanaca povremeno ima problem sa nesanicom, dok 22% njih ima svakodnevne probleme. Većina njih rješenje problema pronalazi u konzumaciji medikamenata te u 21. vijeku pomoćna sredstva za spavanje predstavljaju industriju vrijednu više desetina milijardi evra.

Ni djeca ni mladi nisu imuni na preplavljenost brigom i anksioznošću. Profesionalci koji se bave problemima mentalnog zdravlja izvještavaju da svako peto djete pati od nekog problema iz spektra mentalnog zdravlja, emotivnog poremećaja ili poremećaja ponašanja. U psihijatrijskim žurnalima postoje navođenja koja nas upoznavaju sa činjenicama da uzimanje antidepresiva iz godine u godinu raste za oko deset posto. Najviše zabrinjava činjenica koja nas upućuje da nešto ozbiljno nije redu, a tiče se podatka da se skoro udvostručio broj djece od pet godina kojima se propisuju antidepresivi.

Mi, stanovnici planete Zemlje, danas posjedujemo udobnost i imovinu veću nego što je ljudska civilizacija posjedovala ikada, ali uprkos tome izgleda da smo mnogo nesrećni.

Zbog čega smo tako anksiozni? Zašto noću ne možemo da spavamo? Šta nas tako neumorno opterećuje da moramo uzeti sredstva za smirenje samo da bismo se toga riješili?

 

Možda se zavirivajući u našu bit suočavamo sa činjenicom da smo negdje na putu izgubili sebe.

Namjera mi je da u ovom članku naglasim kompleksnost vremena u kome živimo. Mi smo proizvod tog vremena, sa rijetkim izuzecima. Naše misli su prepune sadržaja i vjerovanja poput: „Ako naporno radiš i ulažeš sebe dobićeš sve što želiš“. „Ako se dobro organizujem, sve će proći u najboljem redu“. „Ako uradim sve što je potrebno, neću doživjeti poraz“. Ali ipak nam se desi, što je realnost, da ne uspijemo, da budemo loše ocjenjeni, da izgubimo i doživimo poraz.

Više generacija žitelja planete unazad uči da mogu i moraju da imaju sve. Pokušavamo da anesteziramo sebe, zahtijevajući da ne osjećamo dosadu, oskudicu, bol, neprijatnost. Uzimamo ljekove poslije vođenja ljubavi kako ne bi došlo do neželjene trudnoće, posle uzimanja obroka, kako se ne bismo ugojili. Zahvaljujući modernoj tehnologiji komuniciramo sa kim god želimo, sa bilo kog mjesta na ovom svijetu. Uz pomoć te iste tehnologije foto aparatima pravimo „savršene“ fotografije, bez akni, sa uvećanin usanama, zauzimamo pozu koju nam savjetuju znalci, kako bi naše tijelo izgledalo savršeno. No, iako nam se ne dopadne fotografija izbrisaćemo je i slikati dvadeset novih dok ne dođemo do „savršene“. O da, zaboravila sam, imamo idealne mišiće bez odlaska u teretanu, jer i za to postoje pilule.

Mi smo civilizacija koja ne posjeduje strpljenje, čekanje je za nas neprijatnost i nepoznanica. Volimo da dobijamo stvari na zahtjev. Za manje od 10 sekundi dobijemo film koji želimo, knjigu, zabavu, astrologa, recept, medicinski savjet, čak i erekciju na zahtjev. Za par sekundi na interenetu možemo na zahtjev dobiti partnera koji je predmet naših maštanja.

Po čemu se razlikujemo od naših prethodnih generacija (baba i deda)? Naši preci su hrabro prebrodili teškoće rata, nemaštine, pretrpjevši užasne lične teškoće i žrtve. Oni su znali šta je to patnja. U prošlom vijeku ljudi su se suočavali sa mnogo većim teškoćama, pustošenjima i stradanjima, za razliku od današnjih generacija. Ono što mislim je da su bili bolji u izlasku na kraj sa njima. Oni nisu težili savršenstvu, oni su odrastali da bi trpjeli i bili su svjesni realnosti da život nije lak, a još manje je savršen.

 

Mi od sebe očekujemo više nego naši prethodnici, a istovremeno je naša spremnost da trpimo znatno manja. To je razlog zašto smo nepripremljeni na gubitke i bez alata da se suočimo sa nesavršenošću u sebi, drugima i svijetu oko nas.

Mi smatramo da stvari nikada neće krenuti naopako, a kada se to desi bivamo šokirani. Zbog toga postoji veliki broj anksioznih i nesrećnih ljudi.

Helena Rosandić
Helena Rosandić
Psihoterapeut - mr kliničke psihologije

Psihološki centar ABC

+382 68 741-923

Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.