U dnevnoj sobi se derinjaju televizor i moja ćerka.
Na ekranu novo britansko plavooko čudo Jessie J.  Ispred, moje smedjooko čedovošte.
Lovi svaki pokret, svaki ton, mimiku lica...
Nakon što je pjesma završila, Lena ljutito utišava TV.
„Mamaaaaaaa, evo je opet ona što zaboravlja suknju da obuče, pa poslije viče svašta nešto!“
Tako moje dijete doživljava preljepu  Beyonce...
Prvobitna fascinacija Lady Gagom potpuno je izblijedila, hvala nebesima, pred otkačenom, a opet milom i beskrajno talentovanom mladjahnom Jessie. Imam obavezu da joj precizno sjeckam šiške (jer takve ima Jessie) svake druge nedjelje, pa sam kupila prave frizerske makaze i mogu slobodno da kažem da moja djevojčica ima idola!
Voljela bih da me ne vara osjećaj da će ova ljubav trajati, jer kao i nekada Annie Lennox (koja je Boginja, ako mene pitate) i ova mlada dama je očigledno ušla u muzičke vode muzike radi, a sve benefite koji je prate, koristi za nesebičnu pomoć drugima. Nisam još čula za neke skandale, u intervjuima je odmjerena i rječita, očigledno ne uživa u opijatima bilo koje vrste, iz dobre kuće čeljade! Bilo bi lijepo vidjeti kako zajedno odrastaju...
I zato sam zadovoljna. Ako i jesam na neki način uticala na ovo, zaista nije bilo namjerno!

Način života
I dok čitav svijet žali gospodju Houston i pokušava da odgonetne pravi razlog njene smrti, ja se prisjećam emisije o mladoj Whitney s početka karijere. (da, onoliko sam matora i još koju godinu!) Potpuno luda za muzikom i iako je već imala karijeru modela za sobom, prilično naivna i dobrodušna. Dobila je savjet, sada bih rekla opomenu od svoje tetke, Dione Warvick...

„Ako voliš da pjevaš, pjevaj, ali znaj da to nema mnogo veze sa šou biznisom.“ 

I Whitney je na kraju ubio šou biznis... Kao i Michaela, kao i Winehousovu ( kako joj je prezime dobro stajalo... do kraja...), Morisona, Elvisa... Sve sam vanserijski talenat.
Ali, čovjek mora da stoji čvrsto i stabilno na zemlji, ma koliko visoko se vinuo. Neki to ne umiju. Neko to naziva labilnošću. Možda... Jedno je sigurno. Linija izmedju javnog i privatnog ovim ljudima nije bila najjasnija. A to nije dobro. Možda će neki protumačiti kao licemjerje, ali ne zanima me šta ko radi u svome domu, sve dok mi njegova umjetnost uljepšava život. Neki vole da cugnu, neki da šmrknu, mene baš briga...  Ali kada ta informacija dospije do nekoga ko se tek ispilio i ogromnim očima upija svako njihovo pojavljivanje u medijima... to postaje ozbiljna pojava...
Najprodavaniji časopisi su oni na čijim naslovnim stranama sijevaju gole grudi, tetovaže na intimnim mjestima, hapšenja, odsluživanja  „zatvorskih kazni“, pijanstva, tuče, čak sam na jednoj vidjela i primjer kako se u treštenom pijanom stanju vrši mala (i to domaća!) nužda na trotoaru ispred pomamljenog paparaca!

Imidž
Annie se u intervjuima pojavljuje decentno dotjerana ne skrivajući svoje bore, baka Tina je živi primjer izreke „U zdravom tijelu- zdrav duh“. Ona „što zaboravlja suknje“ se sa novorodjenom ćerkicom slikala u najobičnijoj crnoj pamučnoj majici i bez grama šminke! Nije se scenski nafrakana razdupetinjala i rasisetinjala pored svojega okota kao neke naše dive, bože pomozi... Da Lady nije Lady  i da šeta onakva kroz grad, bila bi milion puta privodjena... čak i u Njujorku! I Madonna je u svoj vakat bila „opičena“, i Cindy Lauper takodje i za njima se pojavila armija ludačica  (bila pripadnik iste)... al' ovo... možda sam samo matora...
Na nekom slavlju kod poznanika sam u sobi jedne sedmogodišnje djevojčice bila užasnuta fotografijama skoro pa potpuno obnažene (lica nalik na travestita) pjevaljke. Nevještom rukom izrezane sličice iz novina i izlijepljene po plakaru... Kao što moja Lena želi šiške kao Jessie, možda  će ova princezica misliti da je sasvim na mjestu poći na  matursko skockana kao za  izlog u amsterdamskoj ulici crvenih fenjera! Ako malo bolje pogledate, sve učestalije i idu takve! Duuuboki dekolte i vrišteći mini ne idu zajedno, aman!!! Osim možda u izvjesnim profesijama...  Još kada čujem kako se u vrijeme recesije insistira na cijenama i potpisima garderobe... Neukusno, brate!

Poruke
Tekstovi u pjesmama, globalno srozavanje ljudskog duha...
Džipovi, sponzori, nasline smrti, vino, viski, bensedin, nespavanje, žuto, bijelo, puške, pištolji, donji veš  i vrhunac svega stih domaće proizvodnje:
PREVARI ME AL' ME NE OSTAVLJAJ!!!!!
Svaka javna osoba ima odredjenu odgovornost prema ljudima koji je prate i podržavaju!
Kakvu sam poruku poslala djevojčicama (jer one su najveća i najciljanija grupa ove „muzike“) koje su po prvi put poljubljene i onako šašave maštaju o divnoj budućnosti, ako im kažem da je veoma ženstveno držati se očajnički za majmuna koji voli da šara???
Kakvu životnu filizofiju promovišem ako repujem (blago meni) ili pjevam o skupocjenim poklonima, brzoj vožnji, alkoholu, oružju i sedativima kao must have aksesoarima bez kojih ćeš biti na margini i nepopularan u društvu?

To je sada mainstream... blago nama s njim....

Dakle...
Ne umijem da uzimam muziku zdravo za gotovo. Ne zato što mi je to posao, nego zato što smatram da posjeduje bajkovitu moć da oplemeni dušu. Naravno, samo kada je prava.
Prava je bila Ksenija Cicvarić.
Pravi je bio i Fredie Mercury (Queen).
I sad će neki namćor, veći i od mene da kaže: „Pa da, on je bio homoseksualac!“
Da, dragi namćore, ali Fredie nije osvojio milione poklonika mašući svojim seksualnim opredeljenjem (što je danas moderno...) nego pjesmama i božanskim glasom koji su vječiti! Čak je i moja Natalija (a dje babu da ne pomenem!) veselo cupkala uz „We will rock you“!
Da bude jasno, ne kritikujem homoseksualnost, kritikujem mahanje njome kada je jedini „kvalitet“ želim da budem popularan slučaja!

A neki širom svijeta vjeruju da će ih svakojaki skandali lansirati u one, samo odabranima dostižne orbite...
I što je najgore, umjesto cenzure  zbog besprizornog ponašanja očiglednih promašaja ( u muzičkom , a ponekad i u svakom drugom smislu) na našoj malenoj planeti upravo drača buja, a žito se krije kojegdje prkosnije od korova, samo ga treba uočiti... Ni korov nije vječit, no kako jedan iščupaju drugi nikne, a djeca nemaju kad da okrenu glavu na onu „prkosnu“ stranu...
Tako i mi imamo „idola“ koliko hoćeš... da crkneš...
A idoli su čudo...
Dok rastemo tražeći i otkrivajući sebe, sasvim je prirodno i poželjno kopirati one kojima se divimo...
Zato me jako rastužuje ono što se danas servira (bljutavo i uglavnom zatrovano) našim djevojčicama.
Za sada mogu da budem mirna zbog šiški Jessie J... Za sada...