Kilavo jutro, okićeno muljavim oblacima me je držalo u krevetu duže nego obično.
Sidjem u mesaru i vidim da nisam jedina „budibogsanama“ . Svi samo što ne zakunjaju na nogama... Danas smo svi narkoleptičari...
Kišica šuška lagano i čujem je kroz slušalice.
Danas bi moj otac slavio 80ti rodjendan...
Nije više sa nama, evo dvije godine, a ja tek sada imam za njega poklon kojim bi se (pored dvoje unuka) beskrajno ponosio.

Od kada sam uzela mikrofon u ruke, svaku je priliku koristio da mi kaže kako sam rodjena u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu i da bi valjalo da malo spustim kriterijume...
„Slušaj ti sine kod kuće šta god ti volja, ali pjevaj ono što ljudi vole...“ A znao je da sam „tvrd orah“ i da ću tjerati svoje sve dok moja umišljena i usijana glava ne shvati da dobru muziku odredjuje nešto što sa žanrom veze nema... Smijao se mojim čvrstim stavovima, a sad shvatam da je znao da će jednom doći neko blagorodan i dovoljno strpljiv da ukroti goropadnicu kakva sam godinama bila.

I tako počeh da se posvećujem pisanju i djeci... Jesam li rekla pomalo razočarana? Da, priznajem, jesam bila i to!
Gdje god imam priliku napomenem da nisam pisac i da nemam ambicije da krenem u tom smjeru.. Ja sam pjevačica i mama koja umije sa riječima. A pjevačica se dugo nije oglašavala... iako još ima mnogo toga da kaže...

I malo je falilo da mikrofon ostane u korpi sa Markovim i Leninim igračkama, da daire nastave da kupe prašinu na zidu dječije sobe, a sveske sa tekstovima (enciklopedije, kako ih je jedan kolega prozvao) ostanu na skrivenom mjestu u ormanu, iza vakuum kese sa heklerajem moje pokojne majke.
Da mi jednog jutra na kafu nisu svratila dva Dobra momka, mrtva ozbiljna sa šašavim, ali primamljivim predlogom, ne bi bilo ovog teksta...

Bila sam zatečena i zbunjena, pomalo i uplašena (imajući u vidu ranija ne naročito prijatna iskustva sa bendovima). Nakon mog DA, sve je krenulo da teče kao bistra voda... lagano. Žuboreći prijatno.
Jer nema ničeg nedorečenog. Različito smo i žanrovski opredjeljeni, ali muzički zreli i spremni na kompromise.
Nakon samo par proba smo krenuli sa svirkama i mogu Vam reći da ne znam ko je više uživao... mi ili publika...

Mirsad Serhatlić i Sanja Perić su napisali „Nek' sve bude kao slučajno“. Pedja Nedeljković je radio aranžman, a pjesmu smo na moju veliku radost Mirsad, Pedja i ja miksali u Pedjinom studiju. Svi moji Dobri momci su muzički obrazovaniji od mene, ali su mi ukazali veliko povjerenje i čast prepustivši mi prilično važan zadatak. Čak i dragi Mirsad nije imao ništa protv mojih sugestija.
Da pojasnim ovo... Ja sam žensko... i kao takva sam 26 godina nailazila na uglavnom potcjenjivanja od strane kolega... Iako sam svoj dio posla uvijek obavljala muški... ja sam žensko...
Pjesmu ćete uskoro moći da čujete na radio stanicama, a 3. jula , s Andjelima i uz Vašu pomoć možda se kotiramo visoko na Sunčanim Skalama... Mada to i nije tako važno...

Postoji jedan kuriozitet vezan za Sanjine tekstove... Prije mnogo godina bila je jedna pjesma pisana za Igora Perazića, a pjevala sam je ja... „Ti bi hteo“... Budva '98. Pjesma drugačija od drugih... neobična, kao skrojena za mene. Ovaj put „... kao slučajno“ je kao slučajno napisana za nekog drugog, žanrovski miljama daleko od onoga što sam do sada radila... i... opet pun pogodak!

I šta da Vam kažem... Kaja koja čitav život vidi džinove umjesto vjetrenjača. Ona koja mašta o nekoj drugačijoj muzici, od sada pjeva ono što narod voli... Zajedno sa dobrim ljudima. I što je najbolje, beskrajno uživam u tome!

Uh, kako sam se raznježila...
Imala sam sasvim drugačije planove do prije samo dva mjeseca. I drago mi je da nisam krenula tim putem.
Recimo da je ovo novi početak u mojoj pjevačkoj karijeri.
U „miraz“ sam donijela svoje rock manire i pjesme, ali sam kao što dobra žena prihvati muževljevo prezime, prisvojila i neke druge manire i neke drugačije pjesme.. koje ćete voljeti, sigurna sam.

Neki moji dragi prijatelji me u šali zovu Snežana (i sedam patuljaka), moj dobri muž mi je dao novi nadimak – Hanka (što je i kompliment, obzirom da je gosdpodja Paldum rijetka Diva!), a ja kažem da sam „rdjava“ djevojka medju Dobrim momcima.
Zaista, sve je nekako bajkovito i otmeno. Doduše iskoči poneka prepreka, al' bilo bi nestvarno da je drugačije, zar ne?

Već sam čula razne tvorevine dokonog svijeta, a upućene na našu adresu. Blago njima... Sve što Vas bude zanimalo, možete naći na FB stranici Dobrih momaka... ostalo nam prenesite, da se zajedno smijemo!

Razmišljam ovih dana o tome kako ćemo se skockati za nastup. Pripremam nove pjesme za svirke, na kojima Vas očekujem! Znate za one priče po filmovima, kad se dvoje poslije mnogo peripetija spoje, pa kažu... „Sve me je vodilo tebi...“
E, baš tako se osjećam... Samo da nas ne ureknem... pu, pu, pu...