Biće kiše, vode ni za lijeka

Piše: Kaja Milačić
Biće kiše, vode ni za lijeka

Došla sam sa svirke kasno, mrtva umorna, bolnih stopala, ali i grla, boga mi. Muči me ovih dana virus, ili alergija, kako god, nos mi curi, a grlo razara suvi kašalj. Jedina pomoć na maratnoskim svirkama, pored pastila i sprejeva za grlo je mlaka Mareza, blago meni. Taj dan sam je toliko popila (konobari me savjetovali da usporim, jer ću se pretulit' ), da mi je jedina želja bila da kod kuće, kada mi se grlo malčice ohladi od pjevanja, popijem najveću čašu najhladnije mile mi podgoričke vode! I prvo sam se divila njenoj bistrini, prijatnoj hladnoći koju je čaša prenosila na moju ruku, a onda sam se na pola gutljaja sjetila muke koju nam je zadala onomad. Sjećate li se kakva nam je voda tekla kroz slavine dok je nestvarno prljava kiša padala proljetos? Da Vam sad ne prepričavam, poslužiću se prednostima savremene tehnologije... Copy- Paste!

(isječak od dnevnika od onomad)

Ne znam koji dan za redom pada kiša. Prestala sam da brojim. Da li da opet obujem gumene čizme ili da puštam pticu...  Ja koja volim kišu, ovih dana je gotovo uvijek stavljam u rečenicu sa još ponekom pogrdnom riječju. Od skoro je u tim rečenicama i gradski vodovod...

Voda koja ističe iz cijevi od jutros je nalik na crni čaj, u najmanju ruku. Nešto poplavilo od kiše, nešto se izlilo dje nije trebalo.

Dok sam se tuširala pomislila sam da je voda zamućena od farbe za kosu. Bunovnoj mi pade na pamet da tek treba da se ofarbam, pa za začudih kako se i dje toliko isprljah tokom noći. U aparat za kafu sam sipala vodu iz boce nakon što me je mudri čo’ek moj pozvao i iscrpno obavijestio o stanju u gradskom vodovodu, znajući da meni ni na kraj pameti nisu ni novine, a ni jutarnje TV vijesti...

Uz kafu gledam crtane filmove, čak i uživam u tome!

Rekoše da nije za piće  čak ni prokuvana (ne bismo mogli da pretpostavimo!), ali o tehničkoj ispravnosti ne dadoše ni abera! Kažu, to će nas obavijestiti sjutra... Znači ovo će potrajati, blago nama...

Klinci su u školu ponijeli boce sa vodom i bili nebrojeno puta upozoravani od strane učiteljica da ne piju onu sa česme. Znači, ozbiljno je.

Sudju od sinoć se pridružilo ono isprljano danas (Lena tri puta „ručala“ sladak kupus sa suvim mesom!). Više nema mjesta u mašini za pranje, a imamo još par čistih šoljica, jedan plitki tanjir, dok smo u deficitu sa čistim malim i velikim kašikama, viljuškama i noževima... do daljnjeg... Htjela sam da uključim mašinu na kratko, da makar sperem masnoću, pa kad dodje čista voda ... ali ONAJ KOJI JE NIKADA I NE KORISTI je dekretom zabranio!

„ Ovaj ćeš glib da puštaš kroz mašinu???... Ti ženo nisi čista...“

Pomislila sam: „ kako mogu da budem čista, kad se istuširah blatom?“ ali mu nisam rekla ništa.

Slegnula sam ramenima, sprala masnoću sa sudja crnom vodom iz bojlera, uredno ga poslagala nazad u mašinu i pošla da kupim plastične čaše, tanjire, kašike i viljuške... Vanredno stanje, ko zna koliko će ovo trajati!

Kasnije sam zadovoljno otkrila da imam vode za peglu u mašini za sušenje veša, kao i da nemam naročito mnogo za pranje. Ali za peglanje ima, mašala!

 

Kako god, u cilju očuvanja kućnih aparata koji svoje funkcije obavljaju uz velike količine vode,  isti neće trošiti struju (čiji je napon vrtoglavo padao dok je grmjelo danas) dok se stanje sa vodom ne riješi. I to ćemo preživjeti. Ali koliko ću izdržati da ne udjem pod tuš, to nisam sigurna. Jer iako me još uvijek ništa ne svrbi i nemam plikove po tijelu, ne želim više da vidim onu vodu, osim u WC šolji!

Baš me zanima što će nam sjutra reći i kakvo će čudo poteći iz slavina!

Da nisu pronašli naftu na Marezi?

***

Koliko ozbiljno razmišljamo o jedinjenju koje čini veliki dio našeg tijela i od kojeg ne zavisi opstanak jedino nekih bakterija i pjesama Pola Makartnija? Nikoliko. Kad je imamo, sipamo dje stignemo i u sebe i oko sebe. Eto svanuše dani, pa naša komšinica nastavlja tradiciju. Njeni balkoni su tačno iznad ulaza u zgradu, ali njoj ne smeta da ih svako jutro pere. I to temeljno, velikom količinom deterdženata i dragocjene H2O. Ne jednom sam mogla da budem okupana dok se vraćam sa pijace prebirajući po rasijanoj glavi jesam li kupila sve što je trebalo.

Balkoni se, kako me je mama naučila, peru uveče iz dva, valjana razloga. Prvi, nema opasnosti da navučeš bijes prolaznika na sebe, a drugi, rashladiš stan, taman prijatno da se u njemu možeš naspavati... Doduše, tada su klime bile misaone imenice i vidjane samo po američkim filmovima kao neko čudo što im viri iz prozora.

 

Zalivanje bašti, travnjaka i pranje automobila u domaćoj atmosferi... Khm...

Dok „zalivači“ merače k'a mačak Toša u pušnici, neki zbog njihovog uživanja nemaju dovoljno pritiska vode da isperu šampon sa glave!!! Katastrofa!

Cvijeće se ljeti ( a i bašte, travnjaci i baštenski patuljci) zalivaju u sitne noćne sate (taman kad se sve noćne utvare razbježe), zato što se zemlja dovoljno rashladila, pa se neće dogoditi neprijatno isparavanje od kojeg biljni svijet postane sparušen, kao da je kuvan. Al objasni ti to komšijama...

I zato predlažem da ovog ljeta uvedemo raspored zalivanja, ili još bolje, različite TARIFE cijena potrošnje  vode! Dnevna po staroj cijeni, a noćna deset puta skuplja! Jer je dragocjena, jer ona to zaslužuje! Jer će nam želja bit za kapljicom bistre vode ako nam se ona nezgoda sa Marezom dogodi ponovo ili ne daj bože nešto još gore...

Pa vi vidite što nam je činjet?...

Kaja Milačić
Kaja Milačić
Pjevačica i tekstopisac

Ostale Kajine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/dnevnik-najocajnije-domacice

Slični članci

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.