Srećna Nova godina

Srećna Nova godina

Okitili smo jelku...
Iz desetog pokušaja...
Jelka je drvo, a Mrvica je mačka... ishod je jasan.
Čini se da joj se na kraju ipak svidjelo ovo dvometarsko čudo (ili je ipak malo gricnula kabl od lampica), tek je zaobilazi u širokom luku, povremeno zjevajući (rekla bih prezrivo). Njoj je svaki dan praznik, sve dok ima finog mesa u činiji.
Djeca se raduju praznicima i prave  pisma za Djeda Mraza.

Lena je sasvim očekivano skromna u svojim željama: „Djeda Mraze, ja sam bila dobra cijelu godinu, ali ne znam šta bih poželjela... Najbolje da pitaš moju mamu, ona uvijek zna šta bih ja voljela...“ 
Pametnica mamina... Naravno, ovo je čisto foliranje, zato što će mi u narednim danima na samo njoj svojstvene načine iskamčiti još jednu gomilu precjenjenih i do besvjesti izreklamiranih lutkica, jednorošćića i ostalih kućnih saplitalica.

Markovo pismo bi simpatičnog djedicu poslalo pravo u bolnicu i sva je sreća da je isti ipak samo mit.
„Dragi Djeda Mraze,
Ja se zovem Marko i svi kažu da sam dobar dječak. Ponekad ne slušam i kažem poneku glupost, ali se poslije izvinim, pa svi kažu kako sam lijepo vaspitan.Ove sam godine treći razred i nemam baš sve petice, ali sada znam i ćirilicu i latinicu i da računam do 100 i još malo. I engleski znam. Počeo sam da treniram džudo i imam žuti pojas! Volio bih da mi doneseš milion i dva dolara. Imam puno igračaka i ne znam koju novu da poželim, pa ako mi daš pare, ja ću sasvim sigurno kupiti neku kad je poželim.
Puno ti hvala unaprijed
Thank you (ovo je engleski)
Marko. „

Dobro, evo se crvenim i stidim što čitam tudju poštu... Ali odakle mu ideja da traži  MILION I DVA DOLARA, nikako mi nije jasno. Znam da će biti blesav od sreće jer sam sasvim slučajno imala dvije novčanice od po dolar, pa će ga u koverti sa čestitkom i izvinjenjem za onaj milion čekati ispod jelke uz ostale poklone, naravno.

Ali kako im samo zavidim... Djeca. Vjeruju u čuda, svom dušom. A raduju se sitnicama. Opet svom dušom.

Nisam pisala pismo Djeda Mrazu. Nisam ni pravila tako popularni novogodišnji spisak odluka.
To je tako moderno... a ja to nisam. I tako bi mi ta lista negdje u julu slučajno dospjela u ruke i ili izazvala gromoglasan smijeh ( šta mi je samo palo na pamet) ili bih se postidjela sama sebe, jer nisam bila dosljedna... opet...
Ali htjela, ne htjela počinjem da sumiram proteklih 364 dana. To mu nekako dodje sasvim prirodno u ovo doba godine.

Dajem Vam na uvid samo dio spiska, ostalo je zaštićeno zakonom o intelektualnoj svojini.

Položila vozački.
Platila dvije kazne za nepropisno parkiranje, bila jedared opomenuta zbog ugašenih svjetala, a jedared zbog maglenki upaljenih sred bijela i sunčana dana....
Nisam nikoga sprštila.
Tu i tamo ogrebala i čuknula voljeno kamionče, ali naučila da ne cvilim za svaku ogrebotinu. Ipak je ON samo auto.
Vratila se prozi i dječijim pričama.
Možda sam i oslabila koji gram, nemam pojma.
Drugi novi frižider se nije kvario.
I  nasmijan je čitavu godinu.(ovo u slengu naše male družine znači pun)
Naučila da spremam baba Loline brzometne kolače.
Pročitala još jedan kamion dobrih i omanju prikolicu potpuno promašenih knjiga.
Počela da treniram. Prestala, počela da džogiram.
Nisam otkrila nove bore, ali par stotina sijedih jesam.
Djeca sada nose 35 i 32 ( prošle godine su bili za po dva broja manje nogati)... Frodo i Frodova sestra... Ako nastave ovim tempom, dogodine nasledjujem puuuno patika, jupiiiiiiii !
Uspjela sam u misiji ubjedjivanja da poklone dio svojih igračaka...
Igračaka je još uvijek previše...
Djeca ostaju kod kuće dok ja otrčim do prodavnice bez suludih slika u glavi i straha od onoga što bi me moglo dočekati u povratku. Porasli su...
Usvojili smo svojeglavu i šašavu mačku koja je osvojila naša srca.
I ove godine su nas beskrajno obradovala neka rodjenja.
I ove godine je dio nas otišao sa nekim dragim ljudima...

*

Pečenje omamljuje mirisom koji se iz rerne širi po našem malom stanu. Vino kuvano sa cimetom i karanfilićem će me sjutra omamiti još nečim osim aromom. Sjeckam sastojke za punjene pečurke, punjena jaja i rusku salatu, naravno.
Nova godina će nas zateći site od djakonija sa trpeze, pospane i zadovoljne.
Zato što smo zajedno, zato što smo zdravi i složni.
I nasmijani.
A to je najvažnije.
I onda svaki dan za sebe. Jedan po jedan. Jer svaki je čudo i valja ga odživjeti i voljeti do poslijednjeg minuta.
Onako izistinski, otvorene duše.
I to je sve što mogu da Vam iskreno poželim.
Za ostalo će se pobrinuti nešto veće od nas...

 

 

Tagovi :

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.