Sigurna sam da  se svi smijete slatko kada u nekom filmu vidite scenu gdje putujući trgovac neprestano pričajući uvali nogu preko praga, kako domaćica ne bi zatvorila vrata...
E, pa meni se to, evo nema pola sata dogodilo! A nisam na filmu, a ni ono nije bio putujući trgovac!

Misleći da je glava porodice (izišao prije pet minuta) nešto zaboravio, na uporno kucanje djeca i ja smo se uzmuvali tražeći Mrvicu, koja u posljednje vrijeme ima neodoljivu potrebu da istražuje svijet s one strane vrata.

Pogledam kroz „špijunku“, ne vidim nikoga, ali kuca uporno... rekoh, to je moj delija, šaljivdžija, ali ipak ( šta ti je intuicija) oprezno otvaram...
Nisam ni stigla da vidim osobu, već mi je pod nos bio tutnut prospekt nekog „mašala“ posudja... Vidim kutiju, veliku iz koje osoba vadi tiganj i pruža takvom odlučnošću, da bi svom silinom tresnuo na moja bosa stopala da ga nisam prihvatila! A tiganj... san svakog ljubitelja dobrog zalogaja... težak kao svo moje posudje zajedno, a sjajan kao srebrni novčić.
„Hvala, ali ne planiram išta da kupujem...“ kažem ljubazno, a on mi „doskoči“  interesantnom mješavinom koničko-njemačkog naglaska.

„Aaaa neee gospodžo, ne treba gelde! Ako ima neko zlato staro lomleno neki prsten, možda naruknica. lančič... nemam vreme, ide voz u Madjarska... prodao danas puno, ovo mi samo ostalo... ako nema ko da zlato ču bačim ovaj!“

Pomislim kako bi baš bio štos da mu na tečnom njemačkom kažem kako može slobodno da ga bači u Moraču što se mene tiče, ali se obuzdam. I prije nego što je uspio da zine, poželim mu uspjeha na drugim vratima i kao izgovor iskoristim moje skituljavo mače, ljubi je majka!
Naravno, moje starije dijete je tražilo objašnjenje za dogadjaj koji se upravo desio! Zašto mu nisam dala neki prsten, pa baš su lijepe šerpe!

Prvo, Pinokio mamin, staro zlato se, ukoliko ima emotivnu vrednost čuva ili  ako je polomljeno nosi u zlataru i mijenja za novi nakit! Tako je radila moja mama, tako je radila moja baka, tako to rade skoro svi!
A kad hoćeš šerpe, isplaniraš, pa odvojiš pare i napraviš mjesto za njih u kuhinji, pa obidješ sve prodavnice koje se time bave i kada nadješ ono što ti odgovara, kupiš!

Jer...
Ima ih koji obigravaju oko pragova zaista prodajući koješta nešto što nam i nije potrebno, a baci  nas u dugove koje i nismo planirali! I ne znam ima li duše u ovom gradu  da makar jednom nije opsovala one usisivače „što sve mogu“: I njih i sve oko njih... po spisku...

Ali ima ljudi koji prodaje i ponude koriste kao izgovor, kako bi dobili precizan uvid u stan, njegovu sadržinu i  način na koji je obezbjedjen...

Nisam paničarka i preplašena ćurka, ali da se razumijemo, vrata se ne otvaraju svakome!

Gledala sam neki dan na National Geo kanalu čovjeka koji se bavi hipnozom... Šta je sve napravio ljudima, pa to je zvek! Kakvo znanje zna, ne znam, ali je naveo nedužnog prolaznika da podigne novac sa bankomata, spakuje ga u vrećicu i baci na smeće! Naravno, dasa je krajnje dobronamjeran pokazao kakvih sve čuda na planeti ima...

Pričala mi pokojna majka o nekoj svojoj naivnoj prijateljici. Žena je pustila nepoznatu osobu u kuću, vjerujući da će se konačno osloboditi viška stare garderobe... Tek kada joj se muž vratio s posla, shvatila je da su kutije sa starom robom još uvjek tu, a sav nakit, bunda i nešto novca koji je imala u kući  nestali bez traga... A ručak spremljen i ukusniji no ikad!

Jedna priča kruži gradom i ne znam da li je urbana legenda ili stvarnost, ali ne bih provjeravala...
Cure nude masažu u stanu, kao i poklon paket kozmetičih proizvoda. Znam da će ovo raspiriti maštu mojih muških čitaoca, ali man'te se ćorava posla! Kažu da su se ljudi nakon vikenda provedenog van grada, vraćali u „prazne gajbe“ i to bukvalno! Pa, ako ste planirali potpuno renoviranje sebe i stana, izvol'te!

Ima i onih koji će krenuti od stana do stana tražeći način da prežive, da obuku djecu za zimu...
Njima se na licima vidi poštenje, očaj, stid i glad... Glad  za osnovnim stvarima... Njima ću  posvetiti čitavu priču.. Ovo nije priča o njima.

Ovo je priča o onima što vam nude „nevjerovatno povoljno“  „nevjerovatne kvalitete“  i sve na noge donose! Još samo danas, još malo pa nestalo! Ustvari, kad bolje razmislim, beskrajno su mi zabavni!
Pustila bi ih da me „omadjijaju“ i vjeruju kako su naišli na ovcu za šišanje, ali nemam više vremena kao nekad... A vrijeme nije novac, jer novac možete ponovo zaraditi!

A i ja vas zadržah...