Senka je vazda bila „učinjena“.
Ako treba neko da se nedje preveze, Senka pali auto i baje da joj ne nestane goriva, no putnicima ne govori ni riječ, kako ih ne bi što oštetila ili dodatno nervirala.
Ako treba kome para da se pozajmi, Senka otvara svoj dugo čuvani štek i sa iskrenim riječima „'Ajde, ne brini, vratićeš kad mogneš...“ daje prijatelju u nevolji... Kakva god da je nevolja, kakav god da je prijatelj...
Ako treba dje da se upre, pomogne, tu je Senka. Ako treba ko da se se sasluša, posavjetuje, eto nje...
Ako se ko razboli, prva je na vratima ne pitajući „jel' zarazno?“.
Senka je pala sa Marsa...
Dobra Senka...

Senku su učili da se dobro dobrim vraća i ona nikada nije posumnjala u ovu devizu. .
Onda je Senki krenulo loše... Počela da podliježe virusima, nakupile joj se obaveze, a novčanik ispraznio...
Sve je češće izgovarala riječ „Nemam“, a sve više slušala priče o tome kako je „Nesoj Neučinjeni“.

Mileva krenula kod frizera (gdje će ostaviti preko stotine eura, bez bakšiša), pa zove Senku da joj pravi društvo i preveze je, jer kiša je a taksi joj je mrzno da zove... Senka leži doma nemoćna da sebi skuva čaj od temeprature... a i nije registrovala auto...  Nakon što je pokušala da je ubijedi kako će joj biti bolje kod frizera, pa poslije nedje na kafi, a i kako nema policajaca po ovom kijametu, spustila je slušalicu  sa „željama“ za brzo ozdravljenje. Mileva izgovara jedno „a mrš!“ i zove Stanku da joj ispriča kako je Senka nesojski ispalila... a onda strpljivo čeka naručeni taksi...

Persa zaglavila u Delti, na rasprodajama... Kupila čudo božije robe, ali joj zafalilo za haljinu... Prava šteta propustiti nešto što je sa 500 spušteno na 300, jel' da?
Zove Senku na kafu i usput je pita ima li keša da joj doda za haljinu... Senka jedva prikupila da registruje auto, ali joj usput otkrili neke kvarove na istom, pa joj kaže da je baš ona nju htjela da zove...
„Aoooo, pa još nisi tu tranju registovala, a vala ja bih je bačila u Moraču!“ Kaže joj Persa, toboš prijateljski i završava razgovor prije nego li čuje koliko košta opravka one „tranje“ kojom se inače uredno i ugodno vozila po gradu, do mora i dje je zamislila... Naravno, odmah zove Milevu, koja u diskusiju uključuje i  Stanku... Da se rastumači: „ što je ono, kakva je muka na onu Senku...“

Nesvjesna da je „priča“ krenula, Senka zove Stanku u nadi da će se ova sjetiti onih 300 koje joj je dužna debele tri godine. Al nije joj sve potrebno odmah, samo 100 da plati popravke i pokrpi se za registraciju... Pita Stanku da li možda ova ima da joj pozajmi (ne pominjući pritom dug, u čije postojanje više ni sama nije sasvim sigurna), a ova je dočekuje  paljbom. Kako je nije sramota da tako ispaljuje drugarice u „nevolju“, pa zna li ona da je niko ne voli ka'  ove dvije... i da li je sasvim normalna kad ulaže i centa u tu sramotu od auta... Senka joj blago osvježava pamćenje, jer se u toj „sramoti“ vozila svako jutro na posao, a ova joj uzvraća kako je vazda izlijetala ka' iz katapulta da je ko ne vidi čime je došla... Senka završava razgovor pomalo razočarana i podsjeća Stanku na dug (nije ni Senka ovčica), a ova joj odgovara da je baš juče dala 800 za nadogradnju kose, pa ovaj mjesec da se ne nada... Naravno, usljedjuje još jedan razgovor sa Milevom i Persom, dok se u diskusiju sada uključio i Ranko, Stankin (jeste-nije) momak, koji je Senki prodao „onu tranju“, a sada očijuka sa Milevom... da Stanka ne primjeti, zaboga...

Senka bila na mamografiji... Sjedi sama u stanu, plače dok joj kroz glavu prolaze uzasne slike neizvjesne budućnosti... Šta ako je maligno? Pita se, ali ne usudjuje se da pozove ni jednu prijateljicu... Zaboravila je ona potonje „nemile“ dogadjaje, jednostavno ne želi da ih svojom mukom opterećuje... Juče su joj na poslu saopštili da može da radi još ovaj mjesec, jer se žena koju je mijenjala vraća sa porodiljskog...  Ali da bude pripravna, jer će možda druga koleginica u penziju...  „Možda“ traje već koju godinu, koliko Senka mijenja porodilje po firmi i vazda „visi na čiviluku“... Auto je prodala, sa sve kvarovima.. za pristojne pare...
Odlučuje da ne čeka rezultate biopsije, nego da spiska sve što je dobila za „tranju“ u nekom finom hotelu na moru... Prva „sebična“ odluka koju je Senka u svom kratkom vijeku donijela. I prva prava. Zove agenciju u kojoj radi Ranko i rezerviše apartman bez mnogo priče i objašnjavanja.
I ovaj put konferencijski razgovor nije izostao, a na istom su doneseni mnogi pogrešni zaključci, izrečene mnoge uvrede, koje Senka, srećom nije čula. Ona je poslije pola sata uspjela da dobije Stanku, a potom i Persu i obije su obavještene da u što kraćem roku pripreme novac koji su joj dužne...

Od nestrpljenja, neizvjesnosti i muke pošla da kupi cigarete, pa usput „ogrebala“ srećku i dobila auto. A onda je „ogrebala“ još jednu i fino se obezbijedila za narednih par mjeseci. Cigarete nije ni kupila... Na more nije išla, čuvala je djecu jedne prijateljice dok je ova bila na nekoj privatnoj klinici... podmladjivala se... Kasnije je njegujući zahtjevnu ženu slona, otečenu od zatezanja lica, dala na zajam kojekome skoro posljednji cent koji je imala... Senka, Senka... „Ogrebani“ auto je brzo završio na generalci, jer ga je pozajmila Persi kojoj nikada neće biti jasno šta ju je „usisalo“ u banderu...
Srećom, ciste nisu bile maligne...
Samo izvjesni „prijatelji“ što Senka još dugo neće otkriti...

I, da... nisam ja kriva ako se neko prepozna u ovoj priči. Sve sam izmislila, majke mi...