Psihoanaliza je, istorijski posmatrano, rušila tabue, otvarajući jednu po jednu temu, baveći se incestnim željama, homoseksualnim fantazijama kod heteroseksualaca, nemoralnim porivima kod moralnih ljudi, sa idejom da sve te pojave prikaže kao nešto što je sve prisutno i ljudsko, a ne kao nešto što je dio samo patologije. Psihoanaliza se naročito bavila pojmom nesvjesnog, onim što iznenađuje i nas same, onim što postaje punopravni član naše ličnosti. Pojavom psihoanalize dotadašnji fenomeni ponašanja, omaške i snovi, osvijetljeni psihoanalizom zapadaju u neki drugi kontekst: sloboda ponašanja je privid, opredjeljenja ne mogu biti slučajna jer je naše ponašanje determinisano prije svega dubokim zahtjevima iz nas.

Psihoanalitička teorija se bavila funkcijom sna i spavanja, objašnjavajući da je prvenstvena funkcija sna uspostavljanje ravnoteže između svjesnih i nesvjesnih djelova ličnosti. Mentalno zdravlje se opisuje povezivanjem nesvjesnog i svjesnog dijela ličnosti na njihovim paralelnim putevima, dok njihovo odvajanje doprinosi psihičkom poremećaju.

U psihologiji smo, pod uticajem navedene teorije ili ne, previše vremena bili opterećeni mistifikacijom i predrasudama vezanim za san i spavanje. Jedna od njih je uvjerenje da je jedina funkcija sna odmaranje tijela. No, naučnici su došli do jasnih objektivnih pokazatelja da se čovjekovo tijelo u potpunostu regeneriše, obnavljajući izgubljenu energiju u roku od dva sata spavanja.

Pitate se zašto onda ne možemo bez onih 6 do 8 ili više sati spavanja? Dalje se pitamo ako je isključivanje neophodno za odmor mozga, čemu nam onda služi snivanje?

Dok se tijelo odmara, kada je ono nadraženo sa znatno manje stimulusa koji dijeluju na naša čula (zatvorene oči, tišina), naš mozak ima vremena da napravi neki red u odnosima između podsistema. Red tu podrazumijeva eliminisanje rigidnosti da bi se povratila fleksibilnost našeg mentalnog aparata. Zadatak snova je pravljenje konsenzusa između krupnih neuralnih organizacija. Oni to postižu na osnovu neke vrste izvještaja o dnevnoj aktivnosti koja se stavlja na diskusiju. Tokom dnevnih aktivnosti naš mentalni aparat angažuje određene mentalne funkcije kao reakciju na spoljašnji stimulus.

Zadatak sna i spavanja jeste da se jednom obavljena mentalna reakcija ne postavi kao dominantna u budućnosti, već se naš mentalni aparat vraća na stanje fleksibilnosti ili slobode kako bi se u budućnosti donijela originalna odluka.

No, nije ni pravilo da se sve kompetence ponište, već neke valja potvrditi i zadržati kao plan za buduću reakciju na spoljašnju draž.

No, da ne bismo zapali u opasnost da ovaj članak zaglušim teorijom, pokušaću da kroz određene eksperimente prikažem važnost funkcije sna i snivanja za duševno zdravlje.

U eksperimentu obavljenom sredinom prošlog vijeka učestvovala je grupa dobrovoljaca koji su ometani u fazi snivanja. Eksperiment je pokazao da su učesnici istraživanja već poslije nekoliko noći pokazali znake patoloških promjena, dok su neki doživjeli i iskustvo halucinacija. Tokom narušavanja funkcije sna prvo strada funkcija kognitivnog rezonovanja, pa zatim pažnja, koncentracija, emocije i motivacija.

U jednom eksperimentu sa matematičarima kojima je 48h zabranjeno spavanje, posljedice su bile takve da učesnici eksperimenta nisu bili u stanju da riješe najednostavnije matematičke zadatke.

Namjena sna je zaboravljanje, vraćanje mentalnog aparata u fleksibilno stanje te je važno zapamtiti da disfunkcionalnost sna i spavanja za kratko vrijeme može izazvati ozbiljnu psihološku patologiju.