Umišljena trudnoća

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije
Umišljena trudnoća

Pseudotrudnoća (umišljena trudnoća) je sindrom koji se rijetko sreće u kliničkoj praksi, čiji su sinonimi lažna trudnoća, umišljena trudnoća, fantomska ili histrinočna trudnoća.

Ovo je pojava koja je opisana nezavisno od kulturoloških razlika, u različitim vremenima, rasama, nacijama i društvenim slojevima. Još se u 18. vijeku pominje slučaj fantomske trudnoće kod kćerke Hernija VIII, poznat u literaturi kao slučaj Mery Tudor. U literaturi je opisano svega nekoliko slučajeva pseudo trudnoće kod muškaraca, dok je taj broj znatno veći kod osoba ženskog pola.

Zašto se ovaj sindrom zove pseudo ili lažna trudnoća? Razlog vjerovatno naslućujete: pseudotrudnoća predstavlja umišljanje trdunoće kod žene koja zapravo nije gravidna. Kod oboljele osobe pojavljuju se gotovo svi simptomi graviditeta, gubitak menstrualnog ciklusa, abdominalno uvećavanje, promjena na dojkama, pokreti fetusa o kojima pacijentkinja daje saopštenje, mučnina i povraćanje, povećanje tjelesne težine koje je obično intezivnije nego u pravoj trdunoći, pokreti ploda, sve do lažnog porodjaja praćenog kontrakcijom muskulature.

Ne postoji jedinstven proces nastanka pseudotrudnoće. Neki autori smatraju da je riječ o psihosomatsom poremećaju, drugi naglašavaju važnost afektivnih poremećaja i depresije u etiologiji, dok treći tvrde da je pseudotrudnoća oblik hipohondrijaze.
Većina autora smatra da je ovo stanje prouzrokovano interakcijom psiholoških i neuroendokrinoloških faktora.

U osnovi psiholoških mehanizama lažne trudnoće je strah od gubitka značajnog objekta koji inicira depresivnost, gdje je pseudotrudnoća magijski pokušaj da se izbjegne opasnost od napuštanja. Imamo slučaj da žene u fazi razvoda razvijaju ovaj sindrom. Nerijetko se dešava pojava poremećaja kod žena koje nisu imale seksualno iskustvo, u takvim situacijama se poremećaj komplikuje dodatnim psihičkim simptomima.

U nekim slučajevima kada žena sazna da je riječ o lažnoj trudnoći može doći do ozbiljnih psihičkih komplikacija.

U ranim fazama psihijatrijskog i psihološkog razvoja u tretmanu umišljene trudnoće su se koristile kupke, masaže, kiretaže, pijavice i opijati. U 20. i 21. vijeku kao tretmanski izbor nameću se razni oblici psihoterapije: suportivna, kognitivna, bihejvioralna, analitička sa naglaskom na analizi nesvjesnih osjećanja vezanih za trudnoću. Primarnu ulogu svakako igraju rano otkrivanje i stav razumijevanja u odnosu prema klijentkinji. Preporučljivo je započeti porodični tretman i u psihoterapijski proces uključiti i „pseudooca“ ili roditelje oboljele osobe.

Važno je klijentkinji objasniti ozbiljnost simptomatologije, zauzeti stav iz pozicije realnosti sa ciljem suočavanja sa stvarnošću i stvarnom dijagnozom.

U tretmanu osoba koje imaju problem pseudotrudnoće neophodno je uključiti i medikamentoznu terapiju. Preporučljivo je konsultovati tim stručnjaka koji pored psihologa, psihijatra i psihoterapeuta, uključuje i ginekologa i socijalnog radnika.

Helena Rosandić
Helena Rosandić
Psihoterapeut - mr kliničke psihologije

Psihološki centar ABC

+382 68 741-923

Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.