U razgovoru sa prijateljicom, po profesiji profesorkom maternjeg jezika, saznala sam zabrinjavajuće podatke. Naime, na pismenom sastavu u jednom odjeljenju devetog razreda čak petnaest učenika je miješalo ćirilicu i latinicu. Oni koji znaju latinicu, ne znaju pisana slova, dok značajan procenat učenika ima problem sa pravopisom.

Pokušavajući da dođem do odgovora kako je došlo do toga da “naša djeca” imaju problem pismenosti, krivca pronalazim u savremenoj tehnologiji. Djeca, a i odrasli, sve više domaće radove, seminare, nalaze, razne izvještaje itd. pišu uz pomoć kompjutera, čija tastatura nudi samo štampana latinična slova i eto objašnjenja zašto sve manje poznajemo pisana slova.

Iako, bez sumnje, savremena tehnologija nudi mnoštvo koristi, brzo dolazimo do informacija, komuniciramo sa prijateljima udaljenim hiljade kilometara od nas, ona za ljudski rod predstavlja i veliku opasnost.

Pored toga što zaboravljamo pravopis, šta se još dešava kao posljedica tehnoloških otkrića?

Ekspanzijom interneta stvoreni su uslovi za nastanak jedne nove pojave među ljudima, a koja se tiče sve izraženije potrebe za dužim boravkom na internetu. Iako poremećaj ponašanja na internetu ispunjava gotovo sve dijagnostičke kriterijume adiktivnog (zavisnog) ponašanja, klasifikacija ovog poremećaja i dalje izaziva brojne polemike u psihijatrijskim i psihološkim krugovima. Osnovni razlog leži u tome što u ovom slučaju ne postoji unošenje štetne supstance u organizam, što je jedan od osnovnih kriterijuma pri dijagnozi nekog oblika zavisnosti.

Pojava sama po sebi ne bi počela da predstavlja takav predmet interesovanja naučne i šire javnosti da sa sobom ne nosi karakteristike disfunkcionalnog ponašanja koje po svojoj sadržini i manifestaciji dijelom odgovaraju bolestima zavisnosti, a dijelom poremećajima koji podrazumijevaju gubitak kontrole impulsa.

Situacija se komplikuje i širenjem spektra radnji koje se obavljaju na internetu, te se u javnosti upotrebljava termin “selfie”, a odnosi se na opsesivnu želju za fotografisanjem samog sebe i postavljanjem fotografija na društvenim mrežama. Uz pomoć aplikacije (SkinnePix) za Android i iPhone fotografišući se možete „skinuti“ više kilograma i osigurati mršaviji izgled, te „selfie“ fotografije izgledaju još ljepše...

Takvom konzumiranju doprinose reakcije i karakteristike društvene sredine. Kod osoba koje se osjećaju odbačeno ili svjesno izolovano zbog nekih svojih karakteristika (fizičkih ili psiholoških), oblika ponašanja ili načina na koji shvataju okolinu, internet postaje jedna vrsta utočišta od ugrožavajućih situacija i izvor stalnog pozitivnog iskustva. Uopšteno gledano, osobe koje prekomjerno koriste internet obično se svrstavaju u dvije velike grupe. Ili su zavisni od Interneta zbog problema koje imaju u realnim situacijama: poteškoća u socijalnim odnosima, zdravstveni problemi, ali i mentalni poremećaji kao što su depresija, anksioznost i sl;Ili spadaju u grupu osoba koju čine korisnici koji nemaju drugih posebnih problema osim kompulsivne, prekomjerne upotrebe internet sadržaja i aplikacija koje kod njih izazivaju pozitivno potkrepljenje i povećanje samopouzdanja (druženje, kupovina, lična interesovanja,...).

Pretpostavlja se da internet zavisnost predstavlja mehanizam odbrane od simptoma depresivnosti, kompulsivnosti, anksioznosti, socijalne anksioznosti, odnosno emotivne nestabilnosti, pa i neurotičnosti, i da ovi poremećaji svoje „odraze“ nalaze u posljedicama ponašanja koje je u jednom trenutku od strane korisnika bivaju protumačene kao moguće olakšanje i rješenje tih prvobitnih problema, a u drugom trenutku se gubi kontakt sa realnošću i narušava adekvatno funkcionisanje individue. Uslijed prekomjerne upotrebe interneta registruju se povremeni ili učestali problemi te se u takvim okolnostima preporučuje psihoterapijski tretman.

Pozivam vas da se sjetite života prije interneta.

Da li internet predstavlja opasnost za našu budućnost? Dešava li se da zbog zaluđenosti tuđim životima, „selfie“ fotografijama i slikama hrane zapostavljamo svoju porodicu, koja je i sada blizu nas, ali naše bliske sve manje primjećujemo?

Da odgovorim na pitanje sa početka: