Ne, sakrijte njegove oči od cijelog svijeta, zaljubice se daljine, uzeće onaj najbolji dio mene. Pa ću pisati pisma za čije slanje nema adrese. Niti mastila u peru. Lutaću da ga tražim, u strancima. I krpicu svoje šavove na srcu, a oni me neće znati.
Sakrijte mu lik, zaljubiće se Mjesec, pa mi neće osvijetliti put do njega. Ljubomorno da ga čuvam od tuđih dodira, suza i koraka. Pokriću ga tijelom, u zoru, da ga ne bude kapi rose. Niti hladna ruka vjetra.
Sakrijte njegovu ljubav. Iskoristiće je one što ne znaju da vole. Ili vole na sekunde. A ja ga želim za jednu vječnost. Da budem tu i kada on nije. Da se izgubim u zagrljaju izgužvane postelje. Da ga volim.
Sakrijte ga, da ga ponovo nađem. Kako se samo srodne duše pronalaze. A kad se sretnemo neka zaćute bogovi, a gromovi utišaju, jer prave su ljubavi tihe, ponizne. I u životu se rađaju samo jednom.
Desi se neko poput njega, ko ti pokaze kako tišine najljepše odjekuju, ako ljubiš iz duše. Tu staje sve. A počinjemo mi.