Za depresivne osobe je tipičan misaoni set kojim najčešće dominira depresivna tema. Osobe koje pate od depresije cjelokupno svoje iskustvo, aktuelne događaje i razmišljanja o budućnosti tumače na način koji obiluje temama o sopstvenim nedostacima, pesimističnim tendencijama i samopotcjenjivanjem. Ovaj, kako neki psihoterapeuti nazivaju, kognitivni sadržaj (misaoni sadržaj) depresije uključuje misli o gubitku, i neuspijehu, te manjkavost osobe da racionalno sagleda nerealnost, nelogičnost i disfunkcionalnost svojih misli. Ekstremne, apsolutističke forme mišljenja, bilo da su one pozitivne, ili ne, su faktor rizika za razvoj depresivne simptomatologije.   Osobe koje pate od depresije imaju tendenciju da negativno posmatraju sebe, svijet i budućnost. Osnovna karakteristika negativnog posmatranja sebe jeste kontekst u kome osoba u susretu sa drugim ljudima učestvuje u negativnoj samoevaluaciji, pronalazi negativnu ličnu crtu koja ima gubitničku konotaciju, npr. sebičnost, neuspješnost, koju vremenom generalizuje na cijelu sebe, te postaje sebična i neuspješna, što rezultira sudom o sebi kao negativnoj osobi, što kao krajnji ishod ima tendenciju ka kažnjavanju i odbacivanju.

Kao drugi krak misaonog seta depresivnih osoba prepoznajemo negativno viđenje svijeta koje se manifestuje kroz generalno pesimističan stav. Negativno viđenje svijeta kod depresivne osobe uključuje viđenje sebe kao zaslužne za sudbinu neprihvatanja, odbačenosti i omalovažavanja.

Negativno viđenje budućnosti depresivne osobe manifestuju kroz pesimistično očekivanje u odnosu na kratkoročnu i dugoročnu budućnost. Kako to konkretno izgleda? U fazi započinjanja dana osobe koje pate od depresije pred sobom vide dan prepun prepreka i teškoća, kada planiraju neku aktivnost uvjerene su da će doživjeti neuspjeh, a u onom u čemu su uživale, uvjerene su da će ih činiti nezadovoljnim.

Osobe koje pate od depresivnog poremećaja i njima bliski članovi porodice intezivno prepoznaju i osjećaju posljedice ovog načina razmišljanja. Nekada djeluje kao da takve osobe vrte stalno istu ploču. U psihologiji se taj pojam zove ruminiranje i prevod sa engleskog jezika znači preživanje, odnosno prežvakavanje.

Šta rade osobe koje pate od depresije? Uporno i ponavljajuće misle depresivne misli.

Primjeri ruminativnog razmišljanja su: „Zašto ja uvijek gubim, samim tim sam gubitnik“, „Moje raspoloženje je loše“, „Ne mogu ništa da radim“, „Ne mogu da se radujem“, „Zašto sam uvijek ovako negativan?“.

Povezanost između ruminiranja i depresije je potvrđena brojnim istraživanjima, no po pitanju njihovog uzročnog smjera autori koji su ispitivali pomenuti koncept još uvijek nisu stekli saglasnost. Ono u čemu se slažu je da je ruminiranje održavajući faktor depresivnog raspoloženja i ujedno faktor pogoršanja postojećeg tužnog raspoloženja.

Ruminirajuća tendencija je jedna od dominantnih žalbi kod osoba koje pate od različitih psiholoških poremećaja, i odlikuje ih negativno i neželjeno razmišljanje. Kod anksioznih poremećaja dominira katastrofiziranje kao istrajan misaoni tok. Osobe sa paničnim napadima brinu o sledećem napadu panike, osobe sa socijalnom fobijom brinu o sledećem društvenom okupljanju, oni koji pate od hipohondrije brinu o svom zdravlju. Osobe koje pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja suočavaju se sa ponavljajućim i uznemiravajućim mislima koje zahtjevaju iscrpljujuće i zahtjevne radnje, ujedno ruminirajući o tome zašto osjećaju prisilu da izvode radnje i misle opsesivne misli. Kod jedinke koje su proživjele neko traumatsko iskustvo, nametanje misli i traumatskih slika je praćeno ruminiranjima zašto se traumatski događaj desio.

Kod depresivnih osoba ruminiranje je najčešće usmjereno na prošle negativne događaje i trenutno depresivno stanje. Ovakav kognitivni set je jako iscrpljujući i često dovodi osobu do stanja emotivne, socijalne i radne blokade.

Psihoterapijski pravci izbora u tretmanu osobe koje pate od depresivne simtomatologije su najčešće usmjereni na negativne automatske misli i iracionalna uvjerenja.