Stresor može biti vezan za narušavanje integriteta socijalne mreže osobe izazvan žalošću zbog smrtnog slučaja ili doživljajem separacije. Stresori su migracije, izbjeglištvo, kao i razvojne prelazne faze, polazak u školu, odlazak u drugi grad zbog studiranja, zaposlenje, roditeljstvo, neuspjeh u ostvarivanju nekog željenog životnog cilja, penzionisanje, itd.

Poremećaj se javlja kada osoba ne uspijeva da se izbori sa određenim stresnim situacijama, odnosno ne nalazi pogodan način da se adaptira na takve situacije. Manifestacije variraju i uključuju anksioznost, depresivno raspoloženje, zabrinutost, poteškoće u koncentraciji, stalno plakanje, nesanicu, itd.. Poremećaj ponašanja u vidu agresivnog i antisocijalnog ponašanja česti su pridruženi simptomi poremećaja prilagođavanja kod adolescenata. Kod djece se često javljaju regresivni fenomeni u vidu sisanja palca, govora kao kod malog djeteta ili mokrenja u krevetu.

Nisu svi ljudi podjednako pod rizikom od nastanka ovog poremećaja, već postoje izvjesne okolnosti koje povećavaju šanse za nastanak poremećaja.

Kao što nam je poznato iz svakodnevnog života, različiti ljudi različito reaguju na iste događaje, pa će na neke ljude smrt bliske osobe ili odbacivanje od strane vršnjaka ostaviti veće posljedice po mentalno zdravlje, a na druge znatno slabije.

Da li će određena stresna situacija dovesti do nastanka poremećaja prilagođavanja najviše zavisi od načina na koji pojedinac razmišlja o stresnoj situaciji, procjenjujući stepen stresa.

Ono što je važno za postavljanje dijagnoze ovog poremećaja je da početak simptoma mora da bude vremenski povezan sa djelovanjem nekog stresora. Potrebno je, dakle, da postoji jak dokaz da poremećaj nije počeo bez tog djelovanja, kao i da su se simptomi razvili u prva tri mjeseca nakon stresnog djelovanja i adaptacije pojedinca.

Kvalitet porodičnih i prijateljskih odnosa koje osoba ostvaruje ima veoma važnu ulogu kod ovog tipa poremećaja. Ukoliko osoba ima stabilnu i zdravu komunikaciju sa svojom porodicom, prijateljima, partnerom, mnogo je izvjesnije da će uspjeti da prevlada stresne i traumatične životne okolnosti. Ukoliko to nije slučaj, već je osoba i ranije bila izložena neprijatnim iskustvima, ona će svakako biti pod velikim rizikom da razvije poremećaj prilagođavanja.

U slučaju da se poremećaj javi u periodu adolescencije, najčešća ispoljavanja su  promjene u školskom i vršnjačkom okruženju pa adolescent može početi da popušta u školi, da bude nasilan prema svojim vršnjacima, da uništava školsku imovinu, stupi u neprikladne seksualne odnose, itd. U toj životnoj fazi stresni događaji mogu biti:  porodični konflikti i disfunkcionalnost u porodničnim odnosima, seksualni problemi, smrtni slučaj u porodici, ozbiljni školski problemi i razni drugi.

U odraslom dobu stresori mogu biti: bračni ili finansijski problemi, kao i problemi na relaciji roditelj – djete.

Simptomi ovog poremećaja ne traju duže od šest mjeseci. Potrebno je svakako zatražiti pomoć stručnjaka.