Svi u životu imamo nekakve stresore. Da biste se odbranili od stresa, mislim da je prvi korak da pobrojite vaše stresore u životu. Većini ljudi nije ni potrebno da im kažem da bi shvatili nešto što je očigledno, a to je da mnogi stresori predstavljaju sve veće opterećenje. Nivo stresa sve je veći u većini društvenih podgrupa u zapadnoj Zemljinoj hemisferi.

Većina ljudi na Zapadu je, zapravo, potpuno svjesna da je opterećena stresom, dok veliki broj naučnih istraživanja potvrđuje da je stres sve učestalija pojava i da se veliki broj jedinki suočava sa većim stresom nego što moge da podnesu. Za većinu nas stres i zabrinutost predstavljaju sastavni dio svakodnevnice.

“Rekacija na stres” određuje kako će stres na kraju da utiče na nas.

Hajde da na ovom mjestu usredsredimo pažnju na pitanje kako stres može da doprinese razvoju zabrinutosti i da izazove drastične fizičke i mentalne promjene.

Iznenadna reakcija na stres može se opisati kao reakcija tipa “bori se ili bježi”, osmišljena da nam pomogne da opstanemo u slučaju neposredne opasnosti. Pošto hemijske supstance u našem organizmu igraju glavnu ulogu u slučaju depresije, one isto tako utiču i na našu reakciju na stres. Pogledajmo primjer jedne stvarne stresne situacije u životu i način na koji ljudski organizam reaguje na stres.

Zamislite osobu koja se jednom prilikom dugo zadržala na poslu. Tokom povratka kući u automobilu jedva izdržava i bori se sa snom. Nakon naporne vožnje i parkiranja ispred zgrade, koračajući ka ulaznim vratima čuje režanje psa lutalice. Počinje da razmišlja brzinom munje. Sjetila se priče da gradom šetaju čopori bijesnih pasa i da opština ne može da dostigne da isplati odštetu povrijeđenih grđana od strane pasa lutalica. Srce automatski počinje da lupa i iscrpljeni organizam ove osobe odjednom oživljava i daje se u bijeg.

Reakcija organizma na neku stresnu pojavu poput ove je isprogramirana da bude intezivna, ali kratkotrajna. U jednoj veoma napetoj situaciji poput ove, uticaj hormona stresa je generalno pozitivan. Oni utiču na osposobljavanje organizma da se snađe u vanrednim situacijama, kada je potrebno brzo reagovati.

Reakcija osobe na nov stresor je predvidiva i progresivna, i prolazi kroz tri faze. Prva faza je reakcija uzbune. Druga je faza pružanja otpora, kada naš um donosi odluku da li da bježi ili da pruži otpor.

Kada su u pitanju drugi izvori stresa, kao što je stres na poslu, finansijske poteškoće, bračni i porodični porblemi i drugi problemi koji nisu kratko i privremeno iskustvo, tada naša reakcija na stres prelazi na nivo iscrpljenosti.

Kada nastupi ova faza, ako stresori i dalje nastave da djeluju izazivajući hronični stres, bolest, pa čak i smrt mogu biti neizbježni.

Ironično, ali tačno je da pojačan rad nervnog sistema i povećano lučenje hormona koji nas mogu zaštiti kada se stresor prvi put javi predstavljaju one iste promjene koje nas na kraju mogu uništiti kada se suočimo sa trajnim i upornim stresom. Naš sistem za stres je osmišljen tako da nam pomogne da se uhvatimo u koštac sa iznenadnim i kratkotrajnim situacijama, dok nije stvoren da bude neprestano aktivan kada se suočava sa upornim stresorima.

Povećan nivo hormona u krvi, kao što je kortizol, štiti nas od iznenadnih stresova, međutim pojačan i stalan nivo tog istog hormona prouzrokovan hroničnim stresom može naškoditi organizmu u fizičkom u mentalnom smislu. Povišen nivo kortizola može doprinijeti: mentalnoj konfuziji, razvoju opsesivno-kompulzivnog poremećaja, anoreksiji, depresiji, paničnoj zabrinutosti, narušenom pamćenju, padu pažnje i koncentracije itd.

Jedno je jasno, konstantan stres ostavlja ozbiljne posljedice po naš imuni sistem. Rađeno je istraživanje koje se bavilo procjenom imunog sistema kod radnika koji su promijenili radno mjesto. Prva grupa je dobrovoljno napustila radno mjesto i pronašla nov posao, dok su drugi proglašeni tehnološkim viškom I bili prinuđeni da traže novo radon mjesto, što je za njih predstavljalo stres visokog inteziteta. Pokazalo se da je druga grupa bila izložena većem riziku od raka pluća.

Na kraju da naglasim da dalekosežne posljedice stresa naglašavaju jednu važnu stvar, te bi svako od nas trebalo da prihvati dvostruke strategije. Prvo, da učinimo sve što je u našoj moći kako bismo mogli da kontrolišemo stresore. Drugo, kada naiđemo na stresore koje ne možemo da kontrolišemo, naučimo da upravljamo stresom na najkonstruktivniji način.