Prije svega, imajte na umu da je izvjesna doza otpora pri odlasku na spavanje sasvim normalna. Ponekad je čak dobro i da odložite trenutak za laku noć jer je moguće da se djetetu uopšte ne spava. Možete da namjestite sobu i krevet najprijatnije moguće, sa posteljinom i pidžamom u boji, lutkama, malenom uključenom lampom: sve to može doprineti u građenju gnijezdašca u koje je prijatno skloniti se tokom noći. Kad se vaše dijete nađe ispod pokrivača, pročitajte mu neku lijepu priču, otpjevajte uspavanku ili se malo poigrajte sa njim. Učinite sve kako bi usvojio ideju svog kreveta kao nešto prijatno.

U krevet sa plišanom igračkom

Već malo prije druge godine mnoga djeca imaju potrebu da se sklupčaju sa nekom mekanom lutkicom ili da se pak pozdrave sa svakom svojom igračkom ponaosob prije spavanja. Koliko god jedva čekate da ga na kraju dana smjestite u krevet i odmorite se, morate biti strpljivi. Za tako malo dijete san je nešto mučno: ono ne zna da će zaspati i ponovo se probuditi, za njega spavati znači „ne biti“. Ono ne zna da li će ujutru opet naći svoju mamu i igračke, za njega je san skok u crnu rupu i stoga je razumljiva težnja da odloži ovaj trenutak. Kako bi sebi ulio snage i bolje se suočio sa ovim putovanjem kroz noć, dijete ima potrebu da se zagrli sa svojim medvjedićem ili da ima uz sebe bilo šta drugo što ga umiruje. Dječiji psiholozi to nazivaju “ predmetom prelazne podrške“, a može biti od velike pomoći i tokom dana u prevazilaženju kritičnih trenutaka (npr. kada mama nije tu).
Mnoga djeca ne mogu da zaspe ili padnu u očaj ukoliko izgube voljeni predmet. Ako opazite da se vaše dijete vezalo za neki prekrivač ili igračku obavezno obezbjedite „duplikat“ i sakrijte ga za slučaj da se original izgubi ili da ga morate baciti: izbjećićete tako mnogo plakanja.

Priče za laku noć

Bajke za laku noć su sastavni dio mnogih večernjih rituala, zajedno sa cucom ili plišanim medom. Sva djeca ih vole jer tako uživaju uljuljkani glasom roditelja koji priča njihovu omiljenu priču. I nemojte se čuditi ako vaš mališan bude tražio od vas da mu veče za veče čitate istu priču, ponavljate određeno mjesto u priči ili određeni usklik koji ga zasmijava. Za vas su to samo dosadna ponavljanja, ali su za njega dio „rituala“ i teško vama ako ih izmjenite ili preskočite! Vezao se za njih isto kao i za lutku koju nosi u krevet.
Da li strašila, zli vukovi i vještice koji se pojavljuju u bajkama mogu da ostave prejak utisak na dijete? Mogu da ga uplaše, ali obično nisu uzrok noćnih košmara i mora jer dijete vjeruje da će mama, tata, baka ili deka uvijek da ga uzmu u zaštitu. Objasnite djetetu da ti likovi ne postoje u stvarnom životu i pazite da ne koristite zle likove iz bajki u prijetnjama svom djetetu u stvarnom životu. Zle vještice i vukovi ne služe kao pomoć u ubijeđivanju djeteta da pojede sve iz tanjira: brzo će shvatiti vašu prevaru i više vam neće vjerovati. Čak ni kada mu čitate priču.

Ako je dijete ružno sanjalo

Oko druge godine se često može desiti da dijete ružno sanja i da se uplaši. Obično se to dešava u drugoj polovini noći, prije svitanja: dijete se žali ili počinje da plače u snu, a čak i kada se probudi nastavlja da preživljava scenu koja ga je uplašila i teškom mukom se može smiriti. Ponekad se toliko preplaši da se boji da zaspi ponovo.

Nemojte brinuti previše jer je sve ovo normalno. Evo kako da pomognete djetetu:

• Pokušajte da ga umirite i ostanite uz njega dok ponovo ne zaspi.
• Nemojte mu pokazati da ste se i vi uplašili: ukoliko mu blago kažete da je to bio samo  ružan san i da nema čega da se plaši, smiriće se i vjerovatno ponovo zaspati bez problema.
• Umanjite mu strah, ako vam ispriča svoj san, nemojte ga zadirkivati iako kaže da je vidio  zmaja pred vratima. Objasnite mu da to nije istina i da se u snu pojavljuju stvari koje ne postoje. Uvijek pokažite djetetu da ga shvatate ozbiljno, jer su za njega te stvari bitne.
• Ostavite uključenu malu lampu, naročito ukoliko su noćna buđenja česta i stavite mu u krevetić omiljenu igračku ili predmet koji će ga umiriti.

Postoji i drugi poremećaj tokom noći takozvani „noćni strah“: dijete se budi tokom prvih sati sna, plače i vrišti, pogleda uperenog u jednu tačku i čini se kao da ne prepoznaje roditelje. Kriza može potrajati 15-20 minuta poslije čega zaspi i ujutru se ne sjeća ničega. Ova vrsta fenomena mnogo zabrinjava sve majke, ali ne znači ništa posebno: to je jedan poremećaj, u suštini, jako čest koji potpuno isčezne sa nekih dvanaest godina.
Nemojte da budite dijete tokom ove male krize, ali obavezno ostanite uz njega dok ona ne prođe.

Tekst je preuzet sa portala Najbolja Mama Na Svetu