Ponekad je jedan član para distanciran, živi kao „duh u kući“, dok se drugi trudi i pokušava da ga oživi. Kada smo u ulozi onog ko juri distanciranog duha, osjećamo se odbačenim zbog udaljenosti i hladnoće partnera. U ovom kontekstu nerijetko je da partner koji se daje, šta god da uradi naiđe na zid, ne uspijevajući da probije ravnodušnost drugog.

Oni koji su preživjeli će se možda složiti sa tim da nema veće usamljenosti od života sa distanciranim, samo fizički prisutnim ljubavnikom. Vi pričate, a druga strana ne reaguje. Vi dijelite svoja osjećanja, a on prolazi kao da ne postoji, ne vidi i ne osjeća sa vama.

Isključivanje i zaleđivanje su glavni neprijatelji živosti u emotivnim vezama. To su neprijatelji bliskosti, ljubavi i strasti. Varate se ako smatrate da možete opstati u poziciji isključenosti, a ujedno očekivati da u srcu, mozgu i tijelu osjetite uzbuđenje.

U terapijskoj praksi sve češće dolaze parovi koji priznaju da je prošlo i po nekoliko mjeseci, čak i godina, a da nisu bili intimni jedno sa drugim. Bračni parovi prihvataju objašnjenja stručnjaka koji uvjeravaju da je sa tim brakovima sve u redu i da je to normalno za ljude koji žive stresan i ubrzan život. Da li parovi prihvataju brak bez seksa kao datost novog životnog doba, gotovo istovjetno kao što se sve više prihvata elektronska pošta i online komunikacija, koja sve više zamjenjuje komunikaciju uživo?

Gubitak seksualne želje i prorijeđeni trenuci intimnosti mogu se smatrati normalnom fazom i jasno nam je sve učestalijom fazom u savremenom društvu, ali nikako nisu prirodni i nije psihološki zdravo smatrati ih predvidivom i očekivanom pojavom u emotivnim vezama koje svi moramo prihvatiti.

Intimni seksualni odnos sa partnerom predstavlja najsažetiji spektar životnih okolnosti u kojem se akumuliraju i manifestuju svi naši problemi. Nemoguće je da ono što se dešava na radnom mjestu, našem umu, srcu, u odnosu sa prijateljima nema svog uticaja na ono što se dešava u spavaćoj sobi. Nije moguće biti zaleđen u umu, a da se to ne indiguje u tijelu.

Duhovno i tijelesno su u neraskidivoj vezi. Postati gluv na zahtjeve jednog bez sumnje dovodi do isključivanja drugog. Kolika je cijena koja se plaća za takav izbor? Ako je to gubitak senzualnosti, čini se visoka.

Ako potiskujemo svoje seksualne potrebe u emotivnoj vezi akumuliramo unutrašnju napetost koja će prvom prilikom poremetiti našu ravnotežu na poslu i u ostalim aspektima života. Istovjetno je da iako se emotivno, unutar sebe zaledimo, najvjerovatnije ćemo se i seksualno zalediti u odnosu na partnera. Izvor istinske senzualnosti i strasti je u umu, a ne tijelu.

Mi se mijenjamo, drugi ljudi se mijenjaju. Okolnosti se mijenjaju i nas mijenjaju. Unutrašnja senzualnost pokreće naše promjene. Strast i težnja ka sreći, istini, slobodi, motiviše vas da duboko u sebi pronalazite mudrosti, da sebi postavljate teška pitanja i dobijate često bolne odgovore, ali odgovore neophodne za rast i razvoj.

"….Neprijatno mi je da priznam (riječi su trudeset sedmogodišnje Ane), ali suprug Ii ja nemamo seksualni odnos već godinu dana. Imamo jedno dijete. On puno radi i kasno noću dolazi kući. U braku smo već osam godina i spolja posmatrano djelujemo harmonično i srećno. Nedostaje mi taj osjećaj bliskosti, ali izgleda da nema izlaza iz zamke u koju smo se upetljali..."

Kod parova koji zapadaju u fazu zaleđenosti rješenje postoji, ali ono nije prihvatanje datosti jer takva pozicija doprinosi isključivanju, odsjecanju sebe od strasti, a uslijed toga i jednog od drugog.