Kriza srednjih godina je sudeći po rečenom normalan dio života. To je faza u kojoj ljudi ponovo procjenjuju svoje prioritete i ciljeve.

Faza srednjih godina sa sobom nosi mudrost, iskustvo i zrelost, ali i osjećanje da život više ne može biti izmijenjen, da smo uhvaćeni u zamku jednosmjerne ulice, da ne možemo dalje. Razmišljanja o neostvarenim ciljevima ne tako rijetko doprinose paničnom strahu koji ponekada podstakne čovjeka da napravi preokret u sopstvenom životu. U trci za životom i strahom od propuštenih prilika, ljudi u potrazi za novim „ja“ često mijenjaju životne pozive, mjesto življenja, ili pronađu novog partnera, što za posljedicu ima napuštanje porodice i razvod.

Suočeni sa nerješenim problemima iz ranijih razvojnih faza, i u pokušaju traženja sebe u mladosti, na površinu izbijaju potisnuti strahovi, neostvarene želje te nije rijetkost da osobe u srednjem životnom dobu teže da potisnu prošlost, prebrišu dosadašnji život i krenu novom stazom iz početka. Vjerujem da u svom okruženju imate primjer muškarca koji je napustio brak i porodicu, stupivši u vezu sa znatno mlađom ženom; ženu koja se zaljubila i razmišlja o istom, itd.

U našem društvu se smatra da muškarac počinje da mjenja stil oblačenja, da se šepuri, kupuje skup sportski auto, izlazi po noćnim klubovima kada nastupi kriza srednjih godina. Muškarci u većini slučajeva vrednuju sebe kroz uspiješnost na poslu, dok se žene vrednuju kroz odnose. Kada se nađu u krizi srednjih godina žene će prvenstveno svoju uspješnost procjenjivati vrednujući svoje postignuće u ulozi majke, domaćice i supruge,dok će muškarci vrijednost pronaći u zrađenom imetku i broju uspješno odrađenih poslova.

Vrijeme u kojem živimo ima dosta preduslova da nas prije razdvaja nego spaja. U većini slučajeva gdje oba partnera više decenija unazad rade, zaokupljeni su poslom, egzistencijom, prilagođavanjem na višegodišnju tranziciju nakon osam sati na poslu, možda i više, dođu kući i zateknu onog drugog koji ćuti i koji nije sposoban da pokaže interesovanje.

U mislima mi se pojavljuju riječi jedne žene-supruge koja kaže: „ Ranije nisam mogla da zamislim dan bez njega, iščekivala sam ga, radovala se, pripremala iznenađenja. Sada sam navikla i da zaspim u praznom krevetu, iako sam svjesna da je to razlog za moj ružan osjećaj.“

Partneri u srednjim godinama razmišljaju: on/ona me dobro poznaje, nismo od juče zajedno, nema potrebe da mu/joj objašnjavam da mi je stalo; što bih mu/joj priređivao/la iznenađenja kada ostajemo kod kuće, itd. Onda se u životu pojavi neko ko je spreman da obrati pažnju, kome je stalo i osoba shvati da je još uvijek poželjna. U tom trenutku jača čežnja za osjećanjima koja su toliko nedostajala u životnoj fazi u kojoj se par zadesio i koji je posle toliko godina zajedničkog života postao toliko zauzet da bi pokazao osjećanja. To su inputi kada partneri pristaju da žive i provode vrijeme sa drugom osobom.

Nije rijetko da, ukoliko ne dođe do ličnog razvoja tokom krize srednjih godina, osoba zapadne u depresiju, što zavisi od niza faktora.

Budite oprezni i svjesni simptoma ozbiljne depresije, kao što su: promjene u voljno nagonskim dinamizmima (ishrani, navikama spavanja), umoru, osjećanju beznađa i pesimizma, razdražljivosti, nemiru, anksioznosti, bezvrijednosti, bespomoćnosti, krivici, gubitka interesovanja za aktivnosti u kojima ste ranije uživali, suicidalnih misli, somatskih tegoba, glavobolje, problema sa varenjem, itd.

Ukoliko imate neke od ovih simptoma, trebalo bi da se pozabavite rješavanjem problema u kome se nalazite.

Potrebno je da radite na sebi, da posvetite pažnju i vrijeme. Važno je da shvatite da je povremeno neophodno pretraživanje i otklanjanje problema i da je to jedini pravi put, kako za lični razvoj tako i za progres partnerskog odnosa.