Da li je sada normalno da partneri varaju?

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije

Jutros izlistavam profile na mrežama za upoznavanje, pokušavajući da što bolje razumijem ljude oko sebe. Postavljam sebi pitanje, koliki je procenat osoba koje posjeduju profil na ovim aplikacijama, a koje imaju partnera. Ujedno pokušavam da odgovorim na pitanje klijentkinje, nedavno postavljeno: “Da li je sada normalno da partneri varaju?” Pod pojmom "normalno", ona podrazumjeva da li je to postalo učestalo.

Da li je sada normalno da partneri varaju?

Marija[1] je patila od depresije nakon što je saznala za prevaru svog muža. Pitala se kako je moguće da to dogodilo, mislila je da je njen suprug nikada neće prevariti. Prevaru dožive i muškarci od strane svojih partnerki, takođe u fazi kada misle da sve funkcioniše dobro. Dakle, realnost nam saopštava da se nevjerstvo dešava i u brakovima i u emotivnim vezama gdje naizgled sve dobro funkicioniše. Dešava se i u dobrim i u lošim brakovima.

Zašto? Kako? Pitanja su većine onih koji su doživjeli emotivno nevjerstvo.

Nevjerstvo predstavlja intezivno stresnu situciju, koja proizvodi kod prevarenog najčešće stanje šoka uvodeći ga u preispitvanje svoje prošlosti, svog identiteta, ostvaljajući ga zapitanog za dalju budućnost. Kako rekoh da je to situacija koju prevareni doživljava traumatskom, neminovno je da saznanje o nevjerstvu prati i psihološka obrada koja nalikuje obradi trauma. Nju karakterišu opsesivne negativne misli (Ne treba više da živim jer sam ovo doživjela/io. Ja ne vrijedim jer je/njega nisam zadržala/o), intezivna anksioznost, blokada, distanciranost, utrnulost, bijes i depresija. Moderna tehnologija dodatno otežava proces obrade trauma jer partneri ostavljaju dokumentovane tragove, pa se prevarena osoba najčešće bavi prelistavanjem, preslušavanjem ili provjerom profila partnera/partnerke.

No, bračna nevjerstva ne moraju da budu kraj braka. Ona mogu da budu nekada i korisna. Mogu partnere da nauče o braku, mogu da ih upute u njihova očekivanja od braka.

Kroz psihoterapijski proces se partnerima pomaže da razumiju sebe, da uspostave uvid u odnosu na ono što oni misle da žele, da shvate šta misle da imaju u partnerstvu i da razmišljaju o onom na šta misle da imaju pravo.

Uvjerenja i stavovi o braku i partnerskim odnosima su se upadljivo promijenili od kraja prošlog vijeka. Promjenio se čovjekov odnos prema braku, a samim tim se promijenio i odnos prema preljubi.

Dominantno, većina partnera u emotivnoj vezi želi sve ono što su reperi tradicionalnih porodica: sigurnost, novac, moć, djecu, ali želimo i da nam partner bude najbolji prijatelj, konstantna podrška, da budemo strasni ljubavnici. Želimo da nam partner ponudi sigurnost, pouzdanost, stabilnost, istinitost, “jer od njega to zavisi”. Kao da smo u pogledu percipiranja braka evaluirali u pravcu od toga da se ranije vjerovalo da brak nije mjesto gdje treba tražiti ljubav i strast, ka današnjem modu kada ljudi lutaju i traže druge partnere, jer brak ne obezbjeđuje ljubav i strast koju očekuju da treba da im pruži.

Obilje iracionalnosti se uplelo u odnos između dvije osobe. U praksi se susrećem sa ljudima, koji svoje supružnike opisuju u superlativu, kažu da ih vole, kažu da su oni njihove bliske osobe, srodne duše, ali ipak priznaju svoju aferu. Neki od njih su bili vjerni godinama, dok neki od njih su bili nevjerni godinama. Ovi prvi su nekako skliznuli u prevaru. Zašto?

Oni koji prevare svog partnera misle misli poput onih: “Većina mojih poznanika ima nekog sa strane. To je sada normalno”; “U Podgorici postoje i vicevi o učestalosti nevjerstva. Nisam ništa uradio mimo drugih”; “Jednostavno se dogodilo. Nisam mnogo razmišljao-razmišljala”; “Da je brinuo više o meni, ne bih ga prevarila. On je kriv”; “Najavljivala sam mu da nisam zadovoljna, da ću ga prevariti jer me zanemaruje”; “Nije mogla da mi rodi sina, to je objektivan razlog prevare”, itd.

Čuju se misli poput: “Moj ljubavnik-ca je moja srodna duša”; “Nju ili njega sam čekao/la čitavog života”; “Nikada se nisam ovako osjećao/osjećala”; “On/ona je bio/bila zaljubljen/a u mene od sdeme godine, konačno smo se spojili”; “Razumije me i kada ništa ne pričam, to moj suprug/žena nikada nije uspio/la”, itd.

Nekada se prevarim i pomislim da sam čula sve razloge mogućeg nevjerstva, ali ne, varijacije su mnogostruke.  Prevara se nekada dogodi i zbog manjka samopouzdanja, na taj način sebe osoba hrabri jer je uspio/la da osvoji drugu osobu.

Partnersko nevjerstvo je mnogo više od skupa njegovih sučionioca, mnogo više od žrtve i počinioca. Da bi se razumjela njihova međuigra potrebno je razmišljati idiosinkratično (svojstveno) o jednom paru.



[1] Marija-izmišljeno ime, odnosi se na sve žene koje su imale slična iskustva

Helena Rosandić
Helena Rosandić
Psihoterapeut - mr kliničke psihologije

Psihološki centar ABC

+382 68 741-923

Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.