Adaptacija na "nenormalno" – kuda smo krenuli?

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-dr psiholoških nauka

Posao koji radim mi nameće da svakodnevno samostalno ili sa drugima, analiziram, racionalizujem, posmatram, podržavam i osporavam. Na današnju temu članka me motivišu dvije situacije od prethodnog dana. Prva je, da sam ustuknula, pročitavši u jednom važnom dokumentu, iskaz mlade djevojke, da je osoba sa kojom je razgovarala po profesiji kriminalac. Druga je, saznanje da se po školama, kao na pijaci, dodjeljuju ocjene i da se nastavnici i profesori bave kompenzacijama, praćenim riječima: “Ja ću onoj tvojoj dati trojku, ako ti za ono moje dvoje, ocjene povećaš sa četiri na pet..”
Dalje, u obrazovnom sistemu dijete koje ima preko osam stotina opravdanih izostanaka, zdravstveno nepotkrijepljenih, može da završi razred, jer je njegov roditelj direktorov bliski prijatelj, a profesor koji odbija da mu da prelaznu ocjenu će na Nastavničkom vijeću biti smatran čudakom, jer vaspitava dijete, dok će se neko drugi usuditi da u njegovoj rubrici upiše prelaznu ocjenu.

Adaptacija na "nenormalno" – kuda smo krenuli?

Ako ima onih koji se čude čitajući ovaj članak, nemojmo da se zavaravamo, ovakve priče su sve učestalije. Pametnije je da se zapitamo koliko smo prilagođeni. Zapitajte se šta ćete uraditi ukoliko vidite da u prodavnici neko stavlja u džep proizvod koji nije platio:

1. pravićete se da niste ništa vidjeli;
2. pogledom ćete dati do znanja osobi da ste vidjeli šta je upravo uradila;
3. prići ćete toj osobi i reći joj da vrati artikal, ukoliko nema namjeru da ga plati;
4. prijaviti zaposlenom radniku.

Hajdemo još jedno test pitanje. Nadređeni traži od vas da potpišete dokument u kome je fakturisano da je novac utrošen na nabavku kancelarijskog materijala, dok je on utrošen u neke druge svrhe. Vi ćete:

1. potpisati bez postavljanja dodatnih pitanja;
2. potpisati, dok ćete naknadno komentarisati sa koleginicom kako je to strašno;
3. nećete potpisati, naglašavajući da nećete da snosite odgovornost podržavajući neistinu, a ko želi nek izvoli;
4. nećete potpisati, dok ćete ujedno podnijeti prijavu nadležnoj službi organizacije u kojoj radite.

Odgovarajući na ova dva pitanja, možete doći do odgovora koliko ste aktuelno prilagođeni.

U biološkim naukama sposobnost adaptacije se smatra glavnom alatkom samoopstanka i održavanja. U proučavanju inteligencije prihvaćeno je pravilo da je inteligentno ponašanje prilagođavanje na novonastale uslove života. Opstaje ona jedinka i vrsta koja se prilagodi.

Adaptacija čovjeka se posmatra kroz prizmu biološkog i psihološkog nivoa. Biološka adaptacija se posmatra kao duži proces koji utiče na genetske promjene kroz prilagođavanje bioloških fizičkim i hemijskim promjenama sredine. U biološkom okviru vrsta koja se adaptira opstaje. Psihološka adaptacija se oslanja na ranjivost jedinke, te njenu strukturu i funkciju Ega. Psihlozima je poznato da se Ego razvija do svojih granica, dok ujedno predstavlja proces prihvatanja prinicipa realnosti nauštrb principa zadovoljstva.  Funkcija Ega je u tijesnom međudejstvu sa okolinom, što će reći da moć psihološke adaptacije ujedno uključuje i sposobnost socijalnog prilagođavanja.

Pokušaću da, na ovom ograničenom prostoru, što jasnije objasnim koja je opasnost puta ka kome se krećemo.

Čovjekova današnjica je u stanju turbulentnih promjena. Suočavamo se sa tranzitornim, traumatskim, političkim stremljenjima, koja obiluju fabrikovanjima krize i ratova, kvalitetno obrazovanje i stabilna porodična dinamika su prošlost, organizacija zdrastvene i socijalne zaštite je nesigurna i nedostupna, klimatske promjene su osjetne i naglašene što, sve zajedno sa ekspanzijom zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i poremećenih međuljudskih odnosa, od savremenog čovjeka zahtjeva instant adaptaciju. Suočen sa ovakvim zahtjevima adaptacije, današnji čovjek je pod visokim nivoom stresa, negdje bivajući svjestan da ga nepristajanje na uslove kojim rukovodi sredina, može upadljivo dovesti do izostanka uspijeha i teškoće preživljavanja. Uspjeh je, naravno, vezan sa sticanje materijalnog imetka, zarađivanje novca i dosezanje društvenog statusa.

Na ovom mjestu ću, kao stručnjak, odbiti da povjerujem u prethodno spomenute biološku i psihološku paradigmu, koje navode da je adaptacija prije svega važna da bi preživjeli. Kakva će biti adaptacija na ove navedene uslove? Šta će se desiti sa arhajskim nasleđem, sa onim što čovjeka čini čovjekom?

Adaptacija na “nenormalnu” ljudsku okolinu će stvoriti monstruoznog čovjeka, usmjerenog samo na ličnu dobit, manipulativnog, deformisanog Super Ega, moralnog zločinca.

Na kraju, opet promišljanje. Možda je mlada cura sa početka ove priče, smatrajući da je kriminalac profesija, koja uključuje radni angažman, samo potpuno i krajnje prilagođena na ovu patološku sredinu.

Nadam se da ćete vi koji čitate ovaj članak sebi postaviti pitanja o nivou vaše adaptacije, pokušavajući da radite, ipak, na selektivnoj adaptaciji, pod pretpostavkom da će se ona pokazati kao evolucijski moguća.

Helena Rosandić
Helena Rosandić
Psihoterapeut - dr psiholoških nauka

Psihološki centar ABC

+382 68 741-923

Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.