Ne mislim da moramo biti savršeni, niti ugađati drugima (stalno), niti da se moramo povoditi za tuđim kriterijima. Ovo je vrlo važno, jer preispitujući se, najčešće stavljamo naglasak na to jesu li drugi zadovoljni s nama? Tako smo naučeni. No, kroz rad na sebi shvatila sam da je sve to pogrešno.

Zapitajte se:

1. Jeste li zadovoljni sami sa sobom?

2. Slušate li svoj unutarnji glas, ili činite ono što se od vas očekuje?

3. Radite li većinom stvari zato što to želite, ili zato što mislite da to morate?

4. Radite li ono što volite, potičući svoju maštu i kreativnost; ili ste usvojili pogrešno uvjerenje da za takvo što nemate vremena

5. Jeste li u odnosu "iz snova", ili ste prihvatili osrednjost i zadovoljili se onim što imate?

6. Rade li posao koji volite, ili odlazite na posao koji vam je mrzak kako biste primili plaću?

7. Zabavljate li se? Uživate li u životu?

8. Boravite li mislima u prošlosti, ili budućnosti potpuno nesvjesni sadašnjeg trenutka?

9. Znate li reći NE?

10. Jeste li spremni mijenjati ono čime niste zadovoljni?

Ovo su neka od pitanja koja sam sama sebi postavljala radeći na sebi. Vjerujte mi, kad sam promijenila sklop u glavi, stvari su se jednostavno posložile meni u korist, da tako kažem.

Svi mi kako odrastamo slušali smo kako je život težak, kako se moramo lijepo ponašati, kako je jako bitno što drugi misle o nama... pa je većina nas slušala rečenicu: "ajme, pa što će reći ljudi?"

Nitko nije pitao što na ono što se događa kažemo mi i kako se mi osjećamo. To je među prvim stvarima koje sam odradila i ne mogu vam riječima opisati koliko se dobro zbog toga osjećam.

Apsolutno me ne interesira što će reći mama, sestra, svekrva, prijatelji, susjedi... donijela sam prethodnih par godina neke  odluke na račun kojih sam čula mnoge zamjerke. No, slušala sam sebe. Sve sam napravila onako kako mislim da je najbolje. Nisam požalila.

U braku sam, dakle, ipak ne donosim sve odluke sama. Moja obitelj je moja oaza. Mi smo bitni. To je naša baza. Tu je naš sklad. Povezani smo i tu se osjećamo sigurno. Vanjski svijet nema pristup u naš unutarnji svijet. Sasvim je nebitno što tko o nama kaže i što privatno misli, dok mi svojim načinom život nikome ne štetimo. Ne kažem da drugi ljudi nisu važni, ali nisu relevantni da u naše ime razmišljaju. To činimo sami. Predlažem isto i vama, ako to još niste učinili. Od srca vam želim da prestanete tražiti odobravanje i da živite svoj život. Znam, lakše je reći nego učiniti. Rad ne sebi nije lagan. Odluka je na vama.

Odnosi. Jako često čujem i čitam kako se ljudi zadovoljavaju vrlo lošim odnosima. To ne govori ništa drugo, nego da se ne vole... što drugo?! Nisam stručnjak, niti psiholog... ali kažem vam, skladni odnosi postoje. Možete imati fantastičan brak. Bila sam dijete razvedenih roditelja i apsolutno dugo godina nisam vjerovala u brak, niti u skladne odnose u ljubavnim odnosima. Radi niskog samopoštovanja privlačila sam u svoj život partnere koji su potvrđivali lošu sliku koju sam imala o sebi. Radom na sebi, to se promijenilo. Danas imam predivnog muža i dijete i uživam u bračnom životu. Mnogi mi ne vjeruju i misle da idealiziram, no ja nemam namjeru nikome ništa dokazivati. Naš brak je pun poštovanja, potpore, ljubavi i povjerenja...i što je također vrlo bitno, jedno drugo dajemo dovoljno prostora da se razvijamo i bavimo stvarima koje volimo.  Ne sputavamo jedno drugo.

 To vam kažem ja, koja sam imala vrlo loše veze i odnose nekada.  Potvrđujem da postoji i moguće je.  Ne možete ostati u vrlo lošem odnosu i očekivati da ćete naći partnera punog ljubavi. Nešto morate izgubiti, da i dobili. Nisam se udala rano,  udala sam se onda kad sam pronašla pravu osobu. Nemojte pristajati na mrvice, jer zaslužujete najbolje.

Mnogo ljudi živi po inerciji... udaju/ožene se jer je vrijeme, dođu djeca jer okolina tako očekuje i tako redom... svatko ima svoj put. Ne možete živjeti tuđi život i očekivati da ćete biti sretni. Živite svoj život onako kako vi osjećate i mislite da je najbolje.

Reći ne je jedna od također najvažnijih stvari koje sam naučila. Imam vrlo razvijenu empatiju i željela sam spašavati svijet. Toliko sam se iscrpila i izmorila, a da ljudi kojima sam se bavili nisu bili voljni, niti su željeli išta mijenjati.. htjeli su samo imati vreću za ispucavanje.

Dugo mi je trebao da to promijenim i nije išlo lako. Nije lako mijenjati stare obrasce. Danas slušam svoje emocije. Nekad sam mislila da su mi one neprijatelj, danas znam da su mi najbolji prijatelj. Po emociji znam jesam li na pravom putu. Osjećate li ugodu dok nešto radite, budite sigurni da ste na pravom putu. Ako nešto radite s grčem u stomaku ili osjećate težinu, definitivno ste se udaljili od sebe i to nije ono što biste vi željeli. Na početku je teško prepoznati pravu emociju. Osobno sam puno više slušala razum i trebalo mi je vremena da se počnem oslanjati na emociju i prihvaćati ih.. I vi ćete to naučiti (ako još niste), samo si dajte vremena.

Za domaći zadatak, sumirajte sve što sam napisala i napišite listu što biste željeli promijeniti u svom životu. Pitanja koja sam vam postavila na početku teksta bila su ključna pitanja koja sam si ja postavljala tijekom godine.

Rahela Vukušić Druško

Inspirational Woman

Save