Problem odlaganja – Prokrastinacija

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije

Mogli bi reći da svi znamo kako to izgleda kada se odlaže, kada ostavljamo za sjutra ili za kasnije nešto što bi valjalo da se uradi sada. Međutim, među nama ima i onih koje bih sa punim pravom mogla nazvati „umjetnicima odlaganja“, koji to rade regularno. Kod njih je to toliko ustaljen oblik ponašanja da im predstavlja životni problem.

Problem odlaganja – Prokrastinacija

Kod takvih ljudi se javlja iluzija da će se sjutra problem riješiti ili potpuno nestati i tako, jedno sjutra smjenjuje novo i ređaju se sjutra do sjutra dok se kod osobe ne razviju ozbiljni problemi tipa: samoobezvrijeđivanja, osjećanja krivice, bespomoćnost, strahovi i depresija. Ono što svakako prati ta disfunkcionalna osjećanja jeste sve lošiji kvalitet života.

Oblik ponašanja za koji je karakteristično odlaganje zadataka i akcija se u stručnoj praksi naziva prokrastinacija. Nekada je čak i korisno odložiti nešto, u situacijama kada treba hladne glave reagovati, prvo razmisliti pa donijeti odluku. Odlaganje postaje problem kada se ono vrši i uprkos znanju da će isto imati negativne posledice, te se kao posledice prokrastinacije javljaju neplaćeni računi, nesređena kuća, zanemareni prijatelji, pa sve do „propuštanja poslednje šanse“ u bitnijim aspektima života.

Podaci istraživanja ukazuju da čak 95% ljudi ponekada prokrastiniraju, dok oko 20% ima ozbiljnih problema sa odlaganjem, što nam ukazuje da je problem odlaganja sve zastupljeniji. U populaciji studenata i osoba koje su opterećene rokovima, učestalost odlaganja je čak oko 50%.

Vjerovatno se pitate zašto ljudi odlažu? Kao u svemu u čemu psihološka komponenta ima većinski udio i u ovom problemu postoje vidljivi i oni manje vidljivi razlozi. Ono što je lako uočljivo i što vjerujem da i vi na prvi mah pomišljate, jeste da se odlažu neprijatne aktivnosti i događaji.

Dakle, istina je da ne volimo da radimo ono što nam ne prija. Na dalje, neki ljudi odlažu jer nemaju dovoljno umijeća organizacije, u nedostatku vremena ili iz razloga što nemaju dovoljno kompeticije da odrede prioritete. Veliki broj ljudi odlaže tražeći i nadajući se lakšem rješenju, pokušavajući da nađu prečice, i na kraju ispadne „Prekom preče, okolo bliže“. Na dalje ima i onih buntovnika koji, jednostavno, ne žele da se prilagode, konstruišu svoje ritmove, nerealno misleći da će se drugi prilagoditi njima.

No, bilo kako bilo, psiholozi i psihoterapeuti ne bi bili to što jesu da ne traže neka skrivena značenja, neke potisnute sadržaje, nerazriješene konflikte koji bi mogli biti pokretači za problem odlaganja.

Brojni su mogući uzroci ovakvog ponašanja i mogu se razlikovati, kako od osobe do osobe, tako i od situacije do situacije. Ne postoji neka opštešrihvaćena teorija koja bi definisala uzroke za prokrastinaciju, ali postoje tri tipična modela uvjerenja koji iza nje stoje. Izbjegavanje otpočinjanja posla može biti posledica niskog samopouzdanja ili nesigurnosti u sebe, takođe može biti posledica stresa ili straha od neizvjesnog ishoda. Jedni vjeruju da je cio angažman oko neke aktivnosti previše za njih, da neće uspjeti, da je sve to užasno, pa postaju anksiozni. Osoba koja strahuje da neće uspješno obaviti posao, da neće biti uspješan-na na ljubavnom sastanku, student koji se plaši teškog gradiva, težiće ka daljem odlaganju. Osobe niskog samopouzdanja često se plaše rezultata sopstvenog rada, ubjeđeni da neće biti onoliko dobri koliko se to od njih očekuje. Tako, malo prije spomenuta osoba, recimo dečko koji se sprema za ljubavni sastanak, odlaže ga iz strrha da “neće ispasti dovoljno muško”. U navedenim slučajevima, prokrastinacija ne samo što osobu udaljava od onoga čega se plaši, već mu i daje dovoljno dobar izgovor, za niske rezultate. Logika ovih “odlagača” je da, čak i ako ne budu ostvarili očekivanja, uz prokrastinaciju će moći to da objasne nedostatkom vremena prije nego li nedostatkom sposobnosti.

Perfekcionizam se dovodi često u vezu sa prokrastinacijom. Perfekcionisti posjeduju pretjerano vioke standarde, te razmišljaju da šta god da rade neće biti dovoljno dobro. Kako je savršenstvo teško ostvarljivo, usudiću se da kažem skoro nemoguće,  odlaganje posla je jedini način da se osoba sačuva od razočarenja.

Sledeći čest uzrok prokrastinacije je narcisoidna pozadina. Ukoliko zadatak nije uklopljen u potkrepljenje neke šire slike koju osoba ima o sebi i svom životu, a ovdje prije svega mislim na doživljaj vlastitog grandioznog selfa (slika o sebi), osoba neće rizikovati iz straha da neuspjeh ne bi ugrozio visoko samovrednovanje.

Na dalje možemo navoditi još neke uzroke prokrastinacije. Prije svega mislim na odnos prema autoritetu. Neki ljudi probijajući rok i obavljajući zadatke sa kašnjenjem ostvaruju doživljaj lične nezavisnoti za koju strahuju da može biti ugrožena od strane autoriteta. Objašnjenje prokrastinacije preko odnosa sa autoritetom može nam donekle objasniti i značajno povišenje prokrastinacije u periodu tinejdžerskih dana i adolescencije.

Razlozi za razvoj problema odlaganja su nekada iskombinovani, nekada ne, skriveni ili vidljivi, ali svakako prokrastinacija izaziva posledice, prije svega neuspjeh u ostvarivanju ciljeva koji prate nezadovoljstvo i razne druge komplikacije. Iako je ovo naizgled banalna tema, bez okolišavanja ću vam reći da je suočavanje i izlaženje na kraj sa ovim problemom često vrlo komplikovano i zahtjeva iscrpan psihoterapijski tretman.

Helena Rosandić
Helena Rosandić
Psihoterapeut - mr kliničke psihologije

Psihološki centar ABC

+382 68 741-923

Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.