Simptomi anksioznosti se manifestuju na tjelesnom, emocionalnom, kognitivnom i bihejvioralnom nivou. Na tjelesnom planu, osobe sa simptomima anksioznosti mogu osjećati kardiovaskularne, respiratorne, gastrointestinalne i druge promjene pokrenute djelovanjem autonomnog nervnog sistema koji mobiliše sve tjelesne kapacitete na suočavanje s predstojećim problemom. Fiziološke promjene praćene su subjektivnim doživljajima na emocionalnom planu pa registrujemo sljedeće simptome: mišićnu napetost praćenu osjećanjem nelagode, slabosti i nesigurnosti; ubrzano lupanje srca koje je često prvi znak straha da će se izgubiti kontrola ili da će se osoba onesvijestiti. U nekim slučajevima tjelesni simptomi praćeni su intenzivnim strahom, tj. osjetljivošću na anksioznost koja predstavlja strah da će tjelesni simptomi poput lupanja srca, drhtanja ili bolova u stomaku imati negativne socijalne, psihološke ili tjelesne posljedice. Na kognitivnom planu obično se vidi potpuna intelektualna konfuzija, a prevladavaju simptomi poput očekivanja nesreće i zabrinutost.

Na bihejvioralnom planu prepoznaju se tri dominantna ponašanja: izbjegavanje, stereotipije i slaba koordinacija. Izbjegavanje je dominantno obilježje fobija, dok se stereotipije posebno uočavaju u opsesivno-kompulzivnom poremećaju, a slabija koordinacija u obliku tremora, nespretnosti ili potpune zakočenosti u socijalnim anksioznim poremećajima.

Osjetljivost na anksioznost se u praksi prepoznaje kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, a koji proizilazi iz uvjerenja da ti simptomi i tjelesne senzacije mogu imati negativne tjelesne, psihološke i socijalne posljedice. Kao što se neke osobe plaše vožnje liftom, letenja avionom, javnog nastupa, tako se neke osobe plaše osjećaja koji prate strah, anksioznost ili paniku. Osoba koja ima visok nivo osjetljivosti na anksioznost iznenadni ubrzani rad srca će interpretirati kao znak predstojećeg srčanog udara, odnosno grčeve u stomaku kao znak za hitnu hiruršku intervenciju ili bol u potiljičnom dijelu glave kao siguran simptom moždanog udara. Tjelesno zdrava osoba koja ima ovakve pogrešne interpretacije sigurno će doživljavati još veću anksioznost, što će izazvati još jače lupanje srca i tako će se naći u začaranom krugu koji kulminira paničnim napadom. Početak formiranja ovog kruga pronalazimo u strahu od tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću.

Osobe koje se plaše anksioznosti postepeno razvijaju strah od svake situacije u kojoj postoji i minimalna vjerovatnoća ili očekivanje da će se anksioznost javiti. Budući da je takvih situcija mnogo, takve osobe zaista pate jer razvijaju osjetljivost od velikog broja situacija.  

Šta osoba misli da će se desiti – očekivanje i zašto se osoba plaši onog što očekuje da će se dogoditi, čine ključne postavke u razumjevanju strahova. U tom smislu strah se posmatra kao funkcija šest faktora:

1. Očekivanje opasnosti - osoba očekuje opasnost od neke spoljašnje situacije. npr. Avion će se najvjerojatnije srušiti. Mačka će me ogrebati.
2. Očekivanje anksioznosti – osoba očekuje da će u određenoj situaciji postati anksiozna ili da će biti pod velikim stresom, npr. Znam da je boravak na planini siguran, ali mogu doživjeti panični napad ili mi može pozliti dok sam tamo, a tamo nema Doma zdravlja.
3. Očekivanje socijalne evaluacije – osoba očekuje da će njene reakcije u nekoj situaciji biti negativno vrednovane od strane drugih, npr. Neću moći da kontrolišem svoj strah na ulici, pašću, a ljudi će me čudno gledati.
4. Osjetljivost na povrede - osoba pokazuje pretjeranu osjetljivost na bilo kakvu pomisao o povredi, npr. Ne mogu podnijeti pomisao da budem povrijeđen ili u bolnici.
5. Osjetljivost na anksioznost – osoba pokazuje pretjeranu osjetljivost na simptome anksioznosti, npr. Mogao bih doživjeti moždani ili srčani udar ako doživim panični napad ili budem napet ili pod nekim stresom.
6. Osjetljivost na socijalnu evaluaciju – osoba pokazuje pretjeranu osjetljivost na sve oblike vrednovanja od strane drugih, npr. Ne mogu podnijeti da drugi vide koliko se bojim i kako sam slab.

Osjetljivost na anksioznost predstavlja strah od straha, tj. zastrašujuću pomisao da bi javljanje straha u određenoj situaciji moglo imati katastrofalne socijalne i tjelesne posljedice.

Opisani konstrukt u psihologiji i psihoterpiji je novijeg datuma. Osobama koje pate od navedenih simptoma, se preporučuje da se podvrgnu nekoj od kognitivno-bihejvioralnih formi terapije.