Zadatak roditelja je da disciplinuje djecu, a ne da ona postavljaju pravila

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije

Razgovarajući sa osobama koje danas pripadaju zrelom dobu, dakle imaju preko trideset pet godina, o načinu njihovog vaspitanja, gotovo po pravilu ćete dobiti odgovore koji će ukazati da su odrasli u njihovoj porodici posjedovali autoritet.

Zadatak roditelja je da disciplinuje djecu, a ne da ona postavljaju pravila

“… Bilo je dovoljno samo da me pogledaju i jasno sam znala što nisam dobro uradila, iako me nikada roditelji nisu udarili… Roditelji su me učili da uvijek poštujem starije, da im pomognem ako nešto nose, da odem umjesto njih u prodavnicu...”, kaže četrdesetogodišnja Ivana.

Marija, koja danas ima trideset devet godina, se prisjeća: ”Nije bilo pogovora kada majka ili tata nešto kažu da ne može, o tome nismo dalje raspravljali. Znali smo da od tri do pet sjedimo kod kuće kada nismo u školi, da se trudimo da budemo tihi i zabavljamo se sami, jer je to vrijeme kada odrasli odmaraju. Nakon devet sati uveče nje bilo pristojno da se nađemo sami na ulici bez roditelja, osim u ljetnjim mjesecima kada nismo išli u školu i kada nam je bilo dozvoljeno da se sa vršnjacima igramo u dvorištu. Odraslim ljudima se moralo persirati…”

Rijetki su oni koji su u drugoj polovini prošlog vijeka vaspitavani drugačije od načina koji navode Ivana i Marija. Na osnovu svog stručnog i praktičnog znanja, spremna sam da kažem da je navedeni način vaspitanja bio adekvatan i cilju usmjeren. Ovaj stav potkrepljuju i članci koji se u posljednje vrijeme pojavljuju na internetu i u nekim štampanim medijima, u kojima se navode pozitivne strane vaspitanja djece od strane francuskih roditelja. U tim člancima se navode osobenosti francuskog modela vaspitanja, navodeći da zbog tih vaspitnih metoda njihova djeca nemaju problem sa ispoljavanjem osjećanja bijesa.

Pišu autori:

  • Francuski roditelji odlučno kažu Ne;
  • Djeca se osposobljavaju da se samostalno zabavljaju;
  • Odrasli imaju vremena za sebe;
  • Djeca se uče vještinama nezavisnosti;
  • Nagrađuje se strpljenje;
  • Zajedničko vrijeme sa porodicom je neophodno i najčešće je vikendom;
  • Djeca jedu istu hranu kao i odrasli;
  • Djeca se ne opterećuju vannastavnim aktivnostima.

Roditelji u Francuskoj nisu izmislili toplu vodu, već su roditelji kod nas potpuno, usudiću se da kažem, izvitoperili model vaspitanja koji su primjenjivali njihovi roditelji.

Neki roditelji počinju zabranu da isključuju iz obrazaca vaspitanja svoje djece. Ako tako nastave njihova djeca neće znati što je ispravno ponašanje, a što je pogrešno. Uloga roditelja jeste vaspitanje djece kroz razmjenu emocija i uspostavljanje pravila. Pogrešno je učenje socijalnih pravila izjednačavati sa kažnjavanjem. Roditeljska reakcija na neprihvatljive postupke djeteta je poželjna i podsticajna je za djetetov rast i razvoj. Kada reagujemo na djetetovo neprihvatljivo ponašanje, na taj način od njega zahtijevamo da pronađe nove konstruktivne oblike ponašanja. Preporučljivo je uvesti lišavanje djeteta od onih stvari koje voli da radi u slobodno vrijeme (izlasci, igrice, kompjuter..itd.), ali uz konstantne pohvale i nagrađivanje pozitivnih obrazaca ponašanja. Kazne i nagrade su vaspitne mjere i mi njima djecu učimo da rade one stvari koje su i neprijatne, a takođe ih učimo da neka ponašanja nije dobro da rade, uprkos tome što možda kod njih izazivaju prijatnost.

Pogrešno se izjednačavaju kazne sa fizičkom kaznom, potrebno je uvoditi kazne, ali ne fizičku kaznu, jer drugačije nije moguće disciplinovati djecu.

Počnite da disciplinujete vaše djete od prvog njegovog dana života. Pustite ga da malo plače kada se noću probudi, ne uzimajte ga odmah u naručje. Ako odbije neku hranu, nemojte odustajati od nje, učite ga raznim ukusima hrane na najranijem uzrastu. Staloženo, ali istrajno, izgovarajte riječ Ne, nemojte da odustanete od nje. Budite model vašem djetetu u lijepom ponašanju, izgovarajte riječi poput: izvini, hvala, molim te, dobro jutro, dobar dan, izvolite, laku noć, prijatno… itd. Učite ga da vam pomaže u kućnim poslovima, neka ima svoje zadatke, da pospremi svoju sobu, da usisa, da baci đubre, da muti šlag kada se prave kolači, ili guli krompir kada se kuva ručak…itd. Naučite ga da nije lijepo u bilo koje doba dana nekom poslati poruku ili ga pozvati. Pokušajte da vaše dijete ima što manje vannastavnih aktivnosti. Pustite ga da samo ide od kuće u školu.

Na kraju vas molim da se zapitate što to radite dobro, a što nije dobro u vašem vaspitanju. Već za par godina će biti kasno da promijenite nešto što možete sada promijeniti.

Helena Rosandić
Helena Rosandić
Psihoterapeut - mr kliničke psihologije

Psihološki centar ABC

+382 68 741-923

Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.