Evo zašto djeci treba čitati bajke

Piše: Laura Marković, mag.psih

Bajke su priče koje se vijekovima prenose usmenom predajom, a danas su nam najpoznatije one koje su zapisala braća Grimm u prvoj polovini devetnaestog vijeka, te ih po njima nazivamo grimovim bajkama.

Evo zašto djeci treba čitati bajke

Neke od najpoznatijih su „Pepeljuga“, „Snežana i 7 patuljaka“, „Vuk i sedam kozića“, „Plavobradi“, „Ivica i Marica“, „Mačak u čizmama“, „Začarana šuma“ itd. Ove bajke su braća Grimm objavila 1812. godine u zbirci pod nazivom “Dječje i porodične priče” („Kinder- und Hausmärchen“).

Iz naziva zbirke grimovih bajki vidimo da pod bajkama podrazumijevamo priče za djecu, a pridjevom bajkovito označavamo nešto što je nestvarno, pripada svijetu mašte. Bajkovito je ujedno sinonim za lijepo i srećno, na primjer kada kažemo da je kuća „(lijepa) kao iz bajke“, ili da priča ima „bajkoviti (sretni) završetak“.

I zaista, bajke obiluju lijepim likovima i scenama – sjetimo se samo kuće od čokolade iz bajke o Ivici i Marici, ili Sneđane koja je bila „lica bijela kao snijeg, usana crvenih kao krv i kose crne kao ebanovina“. No dovoljno je pročitati jednu bajku da vidimo da osim lijepog bajke obiluju i ružnim – na primjer u bajci „Princ žabac“ princeza mora poljubiti žabu krastaču – sinonim za ružnoću, u bajci „Modrobradi“, žena Modrobradog otvara vrata zabranjene tajne odaje da bi unutra našla ljudske kosture, i td.

Bajke nisu (samo) lijepe, a ni potpuno nestvarne, uprkos žabama koje se pretvaraju u prinčeve i ljudima koji se pretvaraju u kamenje, zečeve, gavrane, i sl. Zbog čega su trajan izvor inspiracije za djecu i odrasle, vidjećemo u nastavku teksta.

 

Zašto su bajke evergreen?

Bajke su prije svega priče o simbolima. Simbol (lat. symbolum < grč. σύμβολον: znak, znamenje) je u enciklopediji definiran kao “znakovni pojam, pod kojim se podrazumijeva jezik, mit i spoznaja”. U istom izvoru se dalje navodi da “on crpi svoje značenje iz suprotnosti svijeta pa je zato višeznačan (zmija, na primjer, može simbolizovati i život i smrt)“.

U psihologiji, čovjekovim odnosom prema simbolima najviše se bavio Carl G. Jung, švajcarski psihijatar i psihoanalitičar koji je djelovao u prvoj polovini dvadesetog vijeka. U osnovi Jungove analitičke psihologije je ideja da su psihički sadržaji velikim dijelom nesvjesni, velikim dijelom nadosobni, odnosno kolektivni, i organizovani oko simbola, pojmova univerzalnog značenja na koje čovjek reaguje ambivalencijom osjećanja i ponašanja.

Najvažniji simboli u Jungovoj psihologiji nazivaju se arhetipovima, koje on prepoznaje u likovima iz bajki. Arhetip majke otjelotvoren je u bajkama u starijim ženskim likovima – dobroj majci, dobroj vili, dobroj starici, zloj vještici, zloj pomajci. Arhetip junaka otjelotvoren je u junaku/inji bajke, i td. Wilhem Grimm, jedan od dvoje braće Grimm, kaže da „bajke prikazuju na figurativan način ono što pripada domeni duhovnog ili mitskog“, odnosno onome što pripada primitivnoj ljudskoj psihi. Iako su bajke priče koje se razlikuju od kulture do kulture, simboli koji se pojavljuju u bajkama imaju univerzalna značenja, te bajke u tom smislu progovaraju o vječnim temama, temama koje se uglavnom tiču razvoja i odnosa.

Zašto su bajke dobre za djecu?

Bruno Bettelheim, poznati američki dječji psiholog i psihoanalitičar austrijsko-jevrejskog porijekla, u svojoj knjizi „Smisao i značenje bajki“ iz 1977. godine piše „Bajka pojednostavljuje situacije. Likovi u bajci su jasno ocrtani, a detalja, osim ako nisu važni, nema. Svi likovi su (proto)tipični, radije nego jedinstveni. … Jedan brat je glup, drugi pametan. Jedna sestra je puna vrlina i sposobnosti, druge su zle i lijene. Jedan roditelj je samo dobar, drugi samo loš“.

To je tako, navodi Bettelheim, jer „polarizacija je prisutna u umu djeteta, pa stoga mora biti prisutna i u bajkama“. Dijete predškolskog uzrasta nije razvilo spoznajne strukture koje bi mu/joj omogućile da razumije istovremeno prisutstvo različitih, dobrih i loših osobina u jednoj osobi.

Pojednostavljeni likovi bajki predstavljaju razdvojene ljudske osobine, a dijete se u pravilu poistovjećuje s „dobrim“ likovima/osobinama, ne zato jer su dobri, odnosno jer dijete ima urođenu sklonost ka moralnosti, već zato što pobjeđuju na kraju. Omogućavajući djetetu da se identificira s junakom/injom koji pobjeđuje, bajka potkrepljuje usvajanje poželjnih društvenih ponašanja i pozitivno utiče na psiho-socijalni razvoj djeteta. Dijete se uči da ona osoba koja je uporna, hrabra, dovitljiva, saradljiva, strpljiva, ona osoba koji drži svoju riječ i ne posustaje u teškim vremenima, pobjeđuje.
Bajka u tom kontekstu predstavlja prostor u kojem se dijete susreće s ljudskim osobinama, onome što pripada njemu/njoj i svim ljudima, da bi kroz projekcije i identifikacije usvajao/la pozitivne vrijednosti i učio/la kako se nositi sa ambivalencijom unutar i van sebe.

Pojednostavljivanje likova i odnosa u bajkama djeluje podsticajno i na emocionalni razvoj djeteta. Na Primjer, „dobri“ i „loši“ likovi koji mogu simbolizovati roditelje, braću i sestre omogućavaju djetetu da proživi trenutna osjećanja vezane uz te značajne druge u izmišljenom kontekstu, u kojem nema toliko tjeskobe vezane uz nepoželjna osjećanja koliko bi je bilo da se ista priča odvija u stvarnosti. To posebno vrijedi u slučaju neprijatnih osjećanja – straha, srdžbe, tuge. Na takav način bajka postaje mjesto susreta djeteta s vlastitim osjećanjima i učenja o njima. Istovremeno, služi kao izduvni ventil za negativna osjećanja i štiti dijete od tjeskobe povezane s pokazivanjem negativnih osjećanja prema značajnim drugima.

Bajke su inspirativne i podstiču na maštanje i umjetničko stvaranje, te i same predstavljaju jedinstveni oblik umjetnosti. Kod djeteta potiču razvoj mašte koja anticipira uspjeh. Ovakva „optimistična“ mašta postaje vrstom privatnog radnog prostora djeteta u kojem sanja svoje pobjede, te na takav način gradi povjerenje u sebe i priprema se na aktivnost u spoljašnjem svijetu.

Prepričavanje bajke, sažimanje njenog značenja, objašnjavanje poente bajke nemaju pozitivan uticaj koji čitanje bajke u njenom originalnom obliku ima na dijete. Bajke je najbolje prepričavati u originalnom obliku, sa svim stilskim figurama koje ih čine umjetnički vrijednima. U tom smislu, bajka je dio folklora, mjesto susreta s čarobnim, poetičnim i uzbudljivim. Zbog svojega simboličkog bogatstva bajke su trajna inspiracija ne samo djeci, već i umjetnicima/ama, društvenim znanstvenicima/ama i mnogim drugima znatiželjnog duha.

centaruspjeha.com

 

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.