Rituali kao faktor stabilnosti porodice

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije
Rituali kao faktor stabilnosti porodice

Neke porodice uvijek ručaju zajedno, druge uvijek čiste subotom ujutru, nedelju provode u odmoru, dok se neke okupljaju na dan Božića uručujući jedni drugima poklone...

Porodični rituali su visoko repetitivni i stilizovani tipovi porodičnih aktivnosti. Rituali su neizgovorena pravila koja pomažu porodicama da ostvare koheziju i razviju jedinstven identitet. One čine porodični život predvidivim, stvarajući sigurnost.

Rituali se ponekad mogu naći u porodičnim obrascima slobodnih aktivnosti, od fotografisanja do pripremanja jela, od davanja nadimaka do priča koje roditelji izmišljaju za djecu.Rituali, po svojoj ponavljajućoj prirodi, služe kao zaštitni znak porodičnog identiteta.

Broj i vrste rituala koje porodice mogu razviti je šarenolik. Na jednom ekstremu su porodice za koje čitav dan predstavlja skup pažljivo propisanih rituala koji obuhvataju sve: od pozdrava koje upućuju jedni drugima ujutru, do veoma specifičnih večernjih rituala. Klasičan primjer u ovom pogledu uključuje porodicu koja je skoro sve svoje porodične interakcije pretvorila u veoma rigidne rituale. Za ručkom se, u okviru određenih tema za diskusiju, odlučuje o mjesečnim obavezama, organizaciji rekreativnih aktivnosti, raspodjeli primanja i, naravno, to je vrijeme i mjesto kada se planira ko će te sedmice biti zadužen za poslove u kući, a ko van kuće. Unutar ovakvih porodica otvoreno neslaganje nije dozvoljeno, dok su praznici i porodična okupljanja kruto strukturisana bez prostora za opuštanje i uživanje u njima.

Na drugom ekstremu su porodice čije postojanje je toliko haotično da se kod njih mogu naći samo neki od najklimavijih rituala. Na primjer, jedan mlada žena koja je analizirala porodične rituale svoje porodice, rasplakala se shvativši da je jedini ritual kog se mogla sjetiti pravljenje ajvara u kući kod njenog djeda. Kao što ona govori, ovo je bio jedini predvidiv i redovan događaj kojeg se mogla sjetiti. Ona je kasnije odlučila da počne da razvija neke rituale u svojoj sekundarnoj porodici da bi njen jednogodišnji sin izbjegao osjećanje nepripadanja.

Rituali imaju zaštitnu funkciju, mnogi od nas su imali ritual prije spavanja, bilo da je riječ o majčinim poljupcima, crtanom filmu prije dnevnika u 19:30, čitanju bajki na glas.

Rituali prije spavanja čine da će djeca manje vjerovatno biti uplašena kada se svijetla ugase i oni ostanu sami.

Rituali pomažu u doživljaju povezivanja članova porodice međusobno. Preko rituala svaki član porodice iskazuje pažnju i ljubav ostalim članovima.

Rituali poput onih kako praviti pitu od jabuka po receptu mamine mame ili čak i “tortu sa vodom”, čuveni recept moje bake, su važni zbog načina na koji jedna generacija prenosi svoja znanja i vrijednosti na sljedeću generaciju. Mi još uvijek od naših baka i djedova možemo naučiti vjeru, ljubav prema nekom geografskom predjelu, muzički ukus ili ukus za hranu. Možemo naučiti hobije i ono najvažnije, generacijske veze nas mogu spajati, motivisati i ojačati naše samoodređenje.

Postoje rituali koji su od pomoći u prevazilaženju nerpijatnih iskustava. Rituali povezani sa smrću pomažu nam da razumijemo univerzalna, duboko simbolična i egzistencijalna značenja života i ljubavi.

Za mnoge od nas, rituali imaju veoma pozitivnu funkciju, dozvoljavajući nam da iskusimo osjećaj pripadnosti i konfora u našim porodicama. Rituali koji traju kroz djetinjstvo čuvaju memorije, pomažući nam da zadržimo osjećaj identiteta. Mnogi rituali traju uprkos promjenama u poslu, domu i porodičnoj dinamici, iako u raznim izmijenjenim oblicima. Dječiji rituali poput spavanja sa medom smiruju anksioznost povezanu sa odrastanjem, promjenama i preuzimanjem rizika.

Adolescenti, kojima je emocionalna separacija od porodice od primarnog značaja, su skloni preziranju rituala, no kako stiču nezavisnost i postaju samouvjereniji, većina odrasle djece osjeti potrebu da opet uživa u porodičnim ritualima.

Za djecu ritual znači strukturisanje složenosti svijeta na način koji im dozvoljava da shvate i predvide ključne događaje. Za odrasle značenje rituala obitava u njegovoj mogućnosti da im pomogne u oživljavanju emocija, misli i sentimenata. Rituali koji se povremeno ponavljaju služe kao prijatan podsjetnik koji izvlači najvrijednije emocije i događaje, pomažući da se prežive i najteže emocije.

Djeca koja su odrasla u otuđenim porodicama sa jako malo rituala često se osjećaju zbunjeno, sa teškoćama u identitetu, dok postojanje dovoljno dobrih i neograničavajućih rituala u porodici pomaže u formiranju psihološki zdrave jedinke.

Helena Rosandić
Helena Rosandić
Psihoterapeut - mr kliničke psihologije

Psihološki centar ABC

+382 68 741-923

Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.