Prava, pravcijata, ali stvarna stvarnička porodica

Prava, pravcijata, ali stvarna stvarnička porodica
31. maj.

U našoj porodici se odavno ne tepa i stvari nazivamo njihovim pravim imenima. Pa ipak, deminutiv nam se neočekivano uselio u rečenice.

Stigla je u kutijici, ne većoj od one za cipele. Majušna, krmeljiva i uplašena bijela pufnica. Odmah smo odustali od svih unaprijed spremljenih imena za našu malenu ljubimicu i jednoglasno se složili sa predlogom moje ćerke.

Mrvica!

U duhu deminutiva sada ne pravimo korake, nego koračiće, pazeći da je slučajno ne zgazimo, kada spava, tihi smo, šapućemo, kao da imamo bebu...
"Dodaj mi onu činijicu, sipaj maci vodicu, Mrvica mi opet uzela čarapicu!..." i sve tako nekako...

Prvi dan je prespavala, uglavnom iza dječijeg ormara.

Drugog dana smo pošli kod veterinara. Pogledao joj je oči, uši, grlo, izmjerio temperaturu i da je nije nemilosrdno i izdašno naprašio sredstvom protiv buvica, pregled ne bi bio ništa drugačiji od onog kod pedijatra! Držala sam je i umirivala kao da je beba! Mrvica je bila prehladjena, otud i krmeljići, pa je primila svoju prvu od tri injekcije... uh... Kupili smo joj ozbiljnu korpu za transport, pa smo je još dva puta, po najvećoj gužvi vozili na bockanje...

Njen dolazak je izazvao čitav lanac promjena (što je još kako dobro), ali smo naišli na neke još neriješive problemčiće...

4. jun 2011.

Ne postoji nacin da se izmjeri količina tišine u ovo divno subotnje popodne. Kao da je juče stigla , a već je mic po mac postala gospodarica naseg životnog prostora, kako mačkama i dolikuje.

Spava gdje hoće i kad joj se spava. Igra se takodje u samo njoj zgodnim terminima (koje često nalazimo neprikladnim, ali ko nas više pita...)
Nintendo više ne uznemirava komšije iz trećeg ulaza, a to me posebno raduje!
Gledam muža, koji bi radije bio ponosni vlasnik tibetskog mastifa, kako je nalik na trapavog džina mazi, dok ona bezobrazno sjedi na naslonu garniture, iako sam izričito naglasila da se ne penje po namještaju! Gledam i ne mogu da se načudim... Zaista, šta je to tako privlačno u tim malenim stvorovima koje usvajamo i za njih se bezrezervno vezujemo? Kakve moći posjeduju ova bića, kada su u stanju da nas promijene iz korijena?

Na temu "Opiši jednog člana porodice" , moj sin je koristeći sve svoje spisateljske resurse pisao o Mrvici i jako se razočarao, jer je učiteljica rekla da maca NIJE član porodice... A kako nije? Kako, kad su na spisku nedjeljnih nabavki hrana i pijesak za našu djevojčicu na prvom mjestu? Kako nije, kad se zabrinemo kada predugo spava ili malo jede? Kako nije, kad je prisvojila većinu plišanih igračaka i policu sa knjigama, koja se čini tako udobnom za popodnevne dremke?

Znam, postajem dosadna, čak i pretjerano emotivna, poput onih ekscentricnih bakica koje žive sa čoporima mačaka, ili kupuju svojim psećim ljubimcima džemperiće! Dobro, Mrvica je mačka i neće nositi džemepriće, ali ... potpuno razumijem bakice! Tako ti se podvuku pod kožu da jednostavno nemaš gdje.. mislim mace... Iako smo nekim dijelom svjesni činjenice da ne pripadamo istoj vrsti, brzo postajemo nesposobni za racionalno razmišljanje i jednostavno im se prepuštamo... prilagodjavamo... Imam sasvim racionalno "opravdanje" za usvajanje Mrvice, no sumnjam da duboko ispod postoje razlozi kojih nisam ni svjesna... I to nije samo moja šašava potreba da bezuslovno volim i brinem još o nekome...

Ono jeste da sam se usvajanjem ovog bića, trajno zarobila i zamalo ostala bez posjeta dvije jako dobre prijateljice koje su, na žalost obije alergične na mačke (zaista alergične, sa kijanjem i osipima). Ali pooštrene higijenske mjere su jednu od njih prije neki dan ispratile, nakon kafe i jednočasovnog razgovora u prilično neoštećenom stanju! Sve se može, čak i u ovako malo kvadrata!
Sasvim je izvjesno da ovoga ljeta idemo na more, samo na po par sati ... Hoteli isključuju kućne ljubimce kao goste, a mi nismo sasvim sigurni da ćemo imati srca da je ostavimo na čuvanje, osim toga mačke baš i ne obožavaju promjene....... Dakle, ili ćemo uštedjeti ili debelo prekoračiti budžet za odmor, ostaje da se vidi! Jedno je sigurno, ja ću znatno poboljšati svoje vozačke sposobnosti! Nije da se spremam da odvozam krug u TOP GEAR emisiji, ali nikad se ne zna!

21. jun 2011.

Dok pišem ove redove, moja ponosna mačka spava ispod stolice i uživa u jutarnjoj svježini, ili onome što je ostalo od jutarnje svježine. Primila je vakcinu i zvanično zavedena u spisak punopravnih kućnih ljubimaca.
Djeca su sada mnogo opuštenija i sa njom i sa drugim životinjama, dakle, mogu da zaključim da je moja misija uspjela! Šta više, ćerkica mlatinja njome po kući, kao da je plišana igračka. Uspavljuje je, nosi tamo, amo, a Mrvica inače temperamentna dušica ( malo je reći da sam skoro pa na štrafte od njenih ogrebotina) to tako strpljivo podnosi i već je sasvim izvjesno da su moje dvije djevojčice prave drugarice. Sin je još uvijek malo uzdržaniji. U pravom dječačkom maniru ne propušta da joj ponekad sitno napakosti, ali da može, stajao bi sa megafonom na balkonu i hvalio se čitavome svijetu kako ima najljepšu mačku na planeti!

A evo, to mama radi za njega...

Već vidim zabrinuta lica Vas čitalaca, čujem coktanja jezikom i riječi blagog neodobravanja mojoj raznježenosti. Kako moje dijete reče prije neki dan: "Sada, kada imamo kućnog ljubimca, mi smo prava, pravcijata, ali stvarna stvarnička porodica! Jel' da mama?"

... Mama, tata, pas i kravata...

Tagovi :

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.