Kardiolozi, psihijatri i psiholozi se nerijetko suočavaju sa povišenim krvnim pritiskom kod pacijenata kod kojih ne postoje upadljivi parametri za kardiovaskularna oboljenja. Takvi pacijenti nakon detaljne kardiološke pretrage najčešće završe na psihijatrijko-psihoterapijskom tretmanu. Na osnovu već rečenog, jasno vam je da je akutni stres jedan od najvažnijih faktora prolazne hipertenzije. No, ne leži vraže, takođe i prolongiran stres djeluje na kardiovaskularni sistem, te dugotrajna psihička napetost izaziva trajnu hipertenziju. U navedenim slučajevima, hipertenzija koja nastaje na navedeni način umanjuje adaptacionu sposobnost cijelog organizma, te može prouzrokovati ozbiljan kolaps organizma, a nekada i iznenadnu smrt.

Stres i intezivne emocije svakako mogu uticati i na promjenu srčanog ritma. Kod nekih osjetljivih osoba i prisustvo druge osobe može uticati na promjenu srčanog ritma. Prema jednoj grupi autora, intezivni stres dovodi do povišenog lučenja kateholamina i glikokortikoida, što može dovesti do hipoksije i poremećaja provodiljivosti impulsa kroz miokard, dok prema drugoj grupi autora stres izaziva oštećenje srca posredstvom pretjerane stimulacije parasimpatikusa. Ovakvi stavovi ukazuju da jasan i precizan mehanizam patogenog dejstva intezivnih emotivnih ispoljavanja još uvijek nije precizno definisan, ali da on svakako postoji.

Vi sa visokim krvnim pritiskom, ili vi kod kojih bliski član porodice ima visok krvni pritisak, nemojte odmah da paničite. Navedenu priču možemo sagledati i iz malo drugačije perspektive. Jasno nam je da postoji vrlo uvjerljiva argumentacija zagovornika psihološkog, odnosno fiziološkog modela latentnog efekta psihičkog stresa, dok isključivo porijeklo u psihologiji ili fiziologiji nije verifikovano. Čini se da je istini najbliže rješenje na pola puta, gdje izvore psihogenih smetnji, čak i iznenadne smrti, treba tražiti u dinamičkom sadejstvu psiholoških i fizioloških faktora.

Na ovom mjestu sada postavljam pitanje što je to što doprinosi razvoju psihološkog stresa? Odgovor nije jedinstven, i svakako do njega dolazimo jedino na induvidualnom nivou. Kod neke osobe poremećaj srčanog ritma izazove izlazak iz kuće, dok je kod neke druge uzrok pronađen u konfliktnoj situaciji sa bliskim članom porodice. Psihička ekscitacija, naročito pod dejstvom anksioznosti, utiče na izmjenu fiziološkog balansa i reagovanje organa u čovječijem tijelu. Kako do ovih emotivnih ispoljavanja dolazi? Svakako, porijeklo emocija treba tražiti u čovječijim mislima i nerealnim očekivanjima i razmišljanjima. Neke osobe se uznemire svakog puta kada neko od njih zatraži uslugu, jer same imaju teškoću da odbiju ono što se od njih očekuje. Neko se uznemiri zbog zahtjeva prema sebi da ne smije ispasti glup. Neko zbog straha da neko ne primijeti njegovu ljutnju, itd. Dakle, jasno nam je gdje se nalazi prostor za prevenciju. Prije svega, potrebno je uvidjeti probleme kod osoba kod kojih postoji rizik od aritmija, te ih uputiti na psihijatrijsku i psihoterapijsku podršku.

U završetku ovog članka ću opet istaći da su kardiološke smetnje prouzrokovane samo psihogenim porijeklom, ili psihogena naprasna smrt, relativno rijetke pojave. No, ono što znamo zasigurno je to da je multidisciplinirani pristup osobama pod rizikom neophodan, gdje je dobro pored kardiologa, psihijatra, uključiti i psihoterapijski tretman.  Na taj način može se prevenirati razvoj ozbiljnih zdravstvenih smetnji.