Eksplicitno ili implicitno, tema ljubomore kao širokog polja partnerskih relacija provlači se često kao tema u psihoterapijskoj praksi. Međutim, kako spada u doboko polje partnerskih relacija, nisam htjela da otvaram to pitanje dok me neki primjeri iz prakse nisu podstakli da ipak nešto kažem o tome, makar i u segmentima razgraničavanja ljubomore po varijabli njene funkcionalnosti na “malignu” i “benignu”, kako ću ih nazivati u daljem tekstu.

Nedavno sam bila u prilici da čujem jedan mladi bračni par koji je zatražio pomoć zbog različitih zahtjeva u partnerstvu. Žena je smatrala da je ona postala nezainteresovana za svog partnera jer on ne ispoljava ljubomoru i uprkos tome što mu ona priča o druženju sa svojim drugom i njegovom udvaranju. Suprug je pak mislio da ljubomora nije njegov metod pokazivanja ljubavi i zainteresovanosti prema partnerki.

Drugi par je tražio savjet zbog partnerove ljubomore manifestovane u težnji da iskontroliše partnerkin telefon pod sumnjom da ona krije nešto od njega jer Iphone sa sobom nosi i u toalet, čemu se ona oštro protivila opreznije pazeći na dalje gdje ostavlja svoj telefon.

Ljubomora obuhvata niz neprijatnih osjećanja, uključujući strah, ljutnju, tugu, poniženost i zavist. Prisutan je u njenim redovima strah od napuštanja i gubitka, dok je mnogi psiholozi povezuju sa nesigurnošću u sopstvene vrijednosti, a drugi je sparuju sa potrebom za nadmetanjem. Ljubomora je strah od gubitka nečega što imamo ili na šta polažemo pravo; obično je riječ o nečijoj ljubavi, bliskosti Ili privrženosti.

Dok burna, intezivna, “maligna” ljubomora nanosi stres i stvara razlog za sukobljavanje među partnerima, umjerena doza ljubomore, “benigna” ljubomora može da bude korisna i da održava funkcionalnost veze.

Ljubomorni možemo da budemo u fazi udvaranja, u počecima veze. U umjerenoj dozi u vezi ljubomora može da održava “impuls” i svjedoči o motivaciji partnera da zadrži onog drugog.

“Razarajuća-maligna” ljubomora često “obitava” u partnerskim relacijima u kojima je jedan član para nesiguran u sebe, čijim misaonim tokom dominira misao: “Ja sam manje vrijedan”, u nestabilnoj vezi. Veza je nestabilna kada postoji disbalans u nekom segmentu odnosa, bilo da je jedan partner znatno mlađi i poželjniji od drugog, bilo da je cjenjeniji od drugog nekom drugom prihvatljivom crtom, socijalnim statusom, obrazovanjem, porodičnim porijeklom, društvenim ugledom itd.

Neke osobe vjeruju da su manje vrijedne od drugih ili čak bezvrijedne, a tada obično dominira strah da će tada biti nevoljeni, odbačeni ili sami.

Pogrešno je pretpostaviti da ljubomora uvijek u pozadini ima romantične preferencije i da će pojedinci koji ne gaje pozitivna osjećanja prema partneru osjećati ljubomoru ako primijete da se neko drugi zanima za njega te tada tumačimo da je takva “maligna” ljubomora prije povezana za sebičnošću i, opet, doživljajem ugroženosti vlastite vrijednosti.

Veza koja opstaje samo zbog ljubomore nije zdrava, ni utemeljena na međusobnom poštovanju i ljubavi.

Ponašanje ljubomorne osobe obiluje kontrolom kroz različite oblike uhođenja, prisluškivanja, pretraživanja poruka u telefonu, facebook profila, preturanjem po stvarima itd.

Ako procjenjujete da vas je obuzelo stanje ljubomore, da ometa vas i vašeg partnera u adekvatnoj funkcionalnosti, umjesto da osuđujete partnera, usresredite se na sebe. Razlozi za ljubomoru se nalaze u našoj unutrašnjosti, u nečemu što sami nismo razvili, te je uvid u stanje ljubomore šansa za poboljšanje vlastitog identiteta.

Nekada su ljudi skloni da vide prevaru tamo gdje ne postoji, dok odbijaju da je primijete ako se ona zaista dogodila.

Nesigurnost može biti utemeljivač sumnje i razlog za pogrešnu percepciju. Objektivan posmatrač može da vam pomogne da realno procijenite partnerovo ponašanje i izvučete ispravan zaključak.

Kakav god bio ishod vaše veze, partnerska psihoterapija vam može pomoći u sazrijevanju.