Pojam stresa se široko razmatra kako u medicinskim, psihološkim i društvenim naukama, tako i u svakodnevnom životu što nam ukazuje na širinu i značaj ovog problema. Stres je prisutan u različitim sferama života, imajući različite uzroke i posljedice.

Stresovi koje ljudi doživljavaju na poslu spadaju u kategoriju tzv. profesionalnih stresova. Oni se ispoljavaju kroz specifične obrasce emocionalnih, bihejvioralnih, fizioloških i misaonih reakcija organizma, nastalih kao odgovor na različite štetne uticaje koji proističu iz sadržaja organizacije rada i radne sredine.

Životno i profesionalno iskustvo nam govori da postoje ljudi koji dobro podnose stresove, uprkos njihovoj konstantnoj izloženosti, ne oboljevaju, ne manifestuju različite psihološke simptome, što je karakteristično za neke druge ljude koji su izloženi istim ili sličnim stresovima. Naučnicima je zapalo za oko, a i dokazali su brojnim istraživanjima, da ličnosti sklone kompetitivnom reagovanju, nestrpljive, agresivne, sa nesposobnošću opuštanja, sklonošću da obavljaju više stvari istovremeno, imaju duplo veću sklonost ka oboljevanju od srčanih bolesti. Osobe ovog tipa odlikuje upornost, fanatično pridržavanje rokova, dok njihve crte ličnosti doprinose usponu u karijeri, dok sa druge strane predstavljaju ozbiljane kandidate da postanu kardiološki pacijenti. Nasuprot njima, imamo ličnosti koje su manje kompetitivne, u manjoj žurbi, relativno staložene, sa visokim stepenom egoizma, koje su efikasnije na menadžerskim top pozicijama. Takve osobe čine sve da udovolje svojim potrebama, imajući doživljaj važnosti sopstvenih potreba, isključujući važnost dobrobiti drugih. Osobe sa egoističnim stilom ličnosti su sklonije bezobzirnom vođenju računa isključivo o sopstvenim potrebama i vlastitoj koristi, odnosno zauzimaju stav pretjerane fokusiranosti na samu sebe, samoživo insistirajući samo na svojim interesima, zanemarujući interese drugih, što umanjuje radnu kooperativnost, a time i interes organizacije.

Psihosocijalna klima i odnosi kojim se sprečavaju ili podstiču saradnja ili takmičenje, povjerenje ili sumnjičavost utiču itekako na pojavu profesionalnog stresa. Način rukovođenja i tip ličnosti menadžera je veoma bitan. Poznato je da kada je riječ o produktivnosti, autokratsko rukovođenje je bolje, ali kada je riječ o međuljudskim odnosima najbolji način za održavanje funkcionalne, zdrave profesionalne klime je demokratski tip rukovođenja.

Poređenje sa drugima i sa sobom (ljubomora i zavist), kao i mobing (pshičko zlostavljanje na radnom mjestu) indikatori su za profesionalni stres. Ljubomora je disfunkcionalno osjećanje koje možemo posmatrati kao zaštitnu reakciju na prijetnju po vrednovani odnos, dok zavist na poslu predstavlja odbojnost i uvrijeđenost zbog uspijeha drugoga, i smatra se odrazom nezrelosti. Kod ovih osjećanja značajnu ulogu igra smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje, te se iz tog raloga nadređenima preporučuje da obrate pažnju na zaposlene sa izraženim navedenim osjećanjima i da primjene tehnike koje promovišu kooperaciju i dijeljenje resursa.

Značaj proučavanja stresa i njegova prevencija u savremenom profesionalnom angažmanu je višestruk:

- Narušava psihološko i organsko zdravlje, umanjuje radnu sposobnost pojedinca;
- Na emocionalnom planu doprinosi pojavi anksioznosti, dovodi do apatije, agresivnosti;
- Na kognitivnom planu dovodi do iracionalnosti i grešaka u mišljenju, kompromituje funkcije pažnje i koncentracije, umanjujući sposobnost rješavanja problema;
- Doprinosi smanjenju imuniteta koje dovodi do podležnosti različitim prehladama, psiho-somatskim bolestima i nesrećama na radu;
- Posljedice se odražavaju i na proizvodnom planu: radni učinak je smanjen, doprinosi povećanju fluktuacije, evidentna je radna apstinencija i dr.

Uslijed sve veće blokade profesionalne efikasnosti, u svijetu a i kod nas postoje cijeli psihološki timovi koji se bave primjenom terapijskih strategija u poslovnom savjetovanju sa ciljem unapređenja organizacije.