Mnoge od nas često se zapitaju šta je uticalo na njihov izbor partnera, postavljajući sebi pregršt pitanja: “Šta mi se dopalo kod njega? Da li je vjera da se on može promjeniti uticala da sada budem tu gdje jesam?“ itd.

Hajde da zajedno pokušamo da analiziramo vrijeme od početka vašeg braka, do današnjeg dana. Prije ulaska u brak imali ste vezu, bilo da ste poznavali partnera kraće ili duže, a vaš budući bračni partner tada nije ispoljavao neadekvatno ponašanje, ili se to dešavalo jako rijetko. Kada govorimo u suprugu on nije ispoljavao agresivno ponašanje, nije izbjegavao susrete sa vama, nije vas prekidao dok govorite, već vas je pažljivo slušao, nije izbjegavao da učestvuje u zajedničkim aktivnostima.

U daljem tekstu ću pokušati da zajedno sa vama analiziram kako ste dospijeli u relaciju u kojoj ste se prilagodili zahtjevnom suprugu, i time postali saučesnik disfunkcionalnog braka.

Dakle, vrlo je vjerovatno da ste prije braka znali za navike partnera. Znali ste da “voli da popije”, da je nemaran, da voli da ostane do kasno sa društvom u grad, da se naljuti za sitnicu, ili ste znali za neko drugo vama teško prihvatljivo ponašanje, ali niste to tada smatrali mnogo važnim. Mislili ste, kada bude imao svoju porodicu, i obaveze, i ako vi budete dovoljno dobra žena, on će se promjeniti. Vjerovali ste da je ljubav svemoguća. Pa, zar nije?

Ušli ste u brak. Prvih dana braka dolazili su vam gosti, on je povremeno bio nervozan, nestrpljiv zbog vaše loše organizacije, loše spremljene hrane, ali tada bračni život nije bio još stvarno počeo i vjerovali ste da će sve to doći na svoje. Prvih godina braka sve je djelovalo naizgled ugodno, lijepo, slagali ste se, dogovarali, razgovarali, pravili planove. Neki od vas su uspijeli da napuste kuću njegovih roditelja i započnu život u vašem stanu. Kućili ste se i radovali svakom nabavljenom predmetu, podržavali ste jedno drugo, i ponašali se kao i svi slični mladi parovi. Vi ste se trudili da sve bolje kuvate, trudili ste se da idete u nabavku, da čistite, perete, peglate i da radite na poslu. Ulagali ste napor da budete ljubazna, zavodljiva, nježnja, dotjerana i još mnogo toga. Vaš partner nije ispoljavao neprigladno ponašanje, ako je pio, pio je malo ili rijetko, ako je osjećao bijes, osjećao ga je često zbog umora ili ste vi zaista i napravili grešku. Ako ste i razmišljali o neadekvatnosti svog supruga, niste se bavili time vjerujući da se muškarci ponekad tako ponašaju.

Vrijeme je prolazilo, u vaš život je ušlo i dijete. Vaš trud se nastavio, trudili ste se da postanete što bolja majka, noći ste provodili nad djetetom, puštajući supruga da spava, jer je on radio. Danju ste opet bili uz dijete, vodili ga u obdanište i dovodili. Sve bolje ste kuvali „magični pasulj“. On je umio da se naljuti i podigne prašinu kada ručak nije od danas, već od juče, kada skuvate ono što mu se ne dopada, kada ga kasno ujutru probudite, pa ne stigne da se opusti uz kafu. Dobro, iako vam to nije baš sasvim pravo, sve je to normalno, činilo se, nema nikakvih razloga da se pravi pometnja, najvažnije je da je sve dobro prošlo, on se izvinio, i tog dana nastavio da bude divan i pažljiv, i vi se vraćate u vaš ritam.

No, nastavilo se da suprug povremeno ispolji manjak strpljenja, ili nekako primijetite da mu nije dovoljno važno to što pričate. Dogodi se da pokaže mrzovolju prema nekim vašim dugogodišnjim prijateljicama, jedna se ponaša prilično slobodno, druga je glupa, treća je dosadna, no manje ili više svaka na vas utiče loše. Da li ste primijetili da ste vremenom sa svojim prijateljima postali oprezniji, „zaboravljate“ da im se javite, ili se viđate kada vaš suprug nije prisutan. No, vi ste svjesni toga da brak traži kompromise i mala sitna odricanja, pa iako vam baš nije sasvim pravo, prihvatate da stvari teku na taj način, jer, ipak jasno je da je važnija porodica od vaših sitnih hirova. Ipak, pitam se da li se dešava da budete iznenađeni ponekim njegovim nezadovoljstvom koje više osjetite, nego što uspijete da razumijete, nije vam poznat uzrok pa pokušavate da pretpostavite: „umoran je, vjerovatno je napet zbg posla, možda je bolestan“, itd. Svakako pokušavate da saznate šta se dešava, on kaže „nije mi ništa“ ili progunđa nešto slično. Tada ispoljavate maksimalnu moguću brigu i pažnju, smirujete djecu, puštate da se odmara, kuvate ono što on voli da jede, blagi ste i popustljivi, uvjereni da vi najbolje znate šta njemu treba. Puni ste dobre volje da sve bude u redu jer shvatate da je on svojim poslom veoma zauzet, mnogo je van kuće, te je sasvim jasno da ste vi ta koja treba da se više pozabavi kućom i djecom. Uostalom, pošto vi sve to brže i bolje od njega obavljate, besmisleno je da on svoje vrijeme traći pranjem sudova ili usisavanjem tepiha.

Na kraju dođosmo do toga da vi sebi postavljate zahtjev za svemogućnošću. Tokom jednog dana možete i da radite, brinete o djeci, čistite, peglate, perete, idete u nabavku, usisavate, kuvate, utišavate djecu, budete ljubazni prema suprugu, umiljati, nježni, da se smijete,  da ne "zanovijetate", da budete sređeni, uredni, pedantni, uh, i šta ne sve još.

Pitam se kako vam samo to polazi za rukom, i kako ste samo vi živi? Nadalje se pitam koliko je realno očekivati da vi sve možete. Možda ipak vjerujete da možete da letite, samo je potrebno da dovoljno dugo i uporno mašete krilima...

Razmislite, jer nije suprug odgovaran za vaše nezadovoljstvo. Vi ste podjednako odgovoran učesnik.