Ona će vam uvijek pisati o nekom ljepšem svijetu. Dobrim ljudima, iako je, za života, upoznala neznatan broj loših. Govoriće vam o ljubavi-ludoj, filmskoj ljubavi, dok god u njoj kuca ovo blesavo, lakovjerno srce, vise puta mrvljeno. Vodiće vas stazom od bijelih rada, veselo cupkajuci bosonoga, ne plašeći se da će opet gaziti po tepihu od korova. Na svako ugašeno svjetlo otići će da pozdravi Mjesec. Plesaće po kiši, poput djeteta. Ona će biti nasmijana i kada joj duša plače. Pisaće vam kako vjeruje u bajke, prinčeve i princeze. Kućice od čokolade. O vojnicima koji se iz rata živi vraćaju majkama. Djeci o kojoj mašta. Suzama radosnicama. Njegovom pismu. Zagrljaju. Haljinicama na tufne. Nadimcima što, kao djevojčica, davaše jaganjcima. Trkama koje je puževima organizovala u oboru. Pisaće o igri leptira s prvim proljećem. Svijenom lastinom gnijezdu. O tajni usamljene školjke. Mirisu pokošene trave i mirnom jutru. O okupljenoj porodici za doručkom. Dobrim knjigama i dalekim zemljama. Prijateljstvu. Osunčanom proplanku kraj kolibe. Pisaće vam o zdravici oca koji udaje jedinicu. Rastanku dvoje ljubavnika koji se čekaju. I o jednom šeširu iz kojeg, poput mađioničara, izvlači osmjehe. I šalje ih na krilima vjetra. Da vam se pred ogledalom nađu. Da vas tužne ne gledaju. Ona će vam pisati o sreći, loših vijesti su puni kiosci.