Ne volim da generalizujem, ali zaista ljude dijelim samo na dobre i loše.
Mada se i ova podjela  lako može osporiti obzirom da svako od nas ima djelić i tamne i svijetle strane kosmosa. Tako svako od nas ima u sebi i muško i žensko, i dobro i zlo. No ipak, ne naročito pažljivom opservacijom možemo doći do zaključka da je nekima dato manje ovog, a više onog. Svijet nije crno – bijel, već je toliko iznijansiran da te glava zaboli.
A  ko je sposobniji za raspoznavanje više različitih nijansi boja od ženki homo sapiensa i australijske sjenice?
Jes' čudo ta 'tičica, posebno u vrijeme parenja...
No neka 'tičica odleprša jatu svome, danas smo na tapetu mi- žene!

Čini mi se da što je Zemlja starija i što je borba za ravnopravan status žene u društvu sve dalja ( slavna, naravno!) istorija, to manje poštovanja jedne za druge imamo. Riječ  „solidarnost“, postalo je nemoguće smjestiti u istu rečenicu sa imenicom „žena“.
Neka nova moda ili...?

Izašla sam juče da dočekam Lenu iz škole. Na uglu zgrade je stajala žena mojih godina, dimila cigar kao da joj je posljednji i gledala me kao da je baš mene čekala. Imam ovih dana jednu grdnu bubuljicu na obrazu, pa sam, iako pod pristojnim slojem korektivne kozmetike, pomislila da mora da bulji u taj nemio dogadjaj na mom licu. Kada sam joj se približila, nije mi se obratila, ali me je i dalje odmjeravala, kao da ima nevidljivu lupu pri ruci. Sasvim sam sigurna da je primijetila nespretno zašiveno dugme kaputa, iskrzan nokat na lijevoj ruci, priličan sijedi izrastak (tamo gdje od dvadesete imam „Indira Ghandi style“) kao i već pomenuti horor od bubuljice...
Šta je još mogla zaključiti iz mog neobaveznog izgleda i koliko je dobronamjeran taj pogled bio, nikada neću saznati. Začudo, nisam osjetila ni tračak negativne energije u ovom kratkom susretu.
Ali zato jesam u milion drugih slučajeva...

Dakle, nikada nijedan muškarac neće pogledati jednu ženu, kao što je žena u stanju da pogleda ženu!

Da pogled može da ubije, većina skupova javnih ličnosti (koje podrazumijevaju veliki broj žena), modnih revija i ostalih dangubljenja širom svijeta bi bile davno zakonom zabranjene aktivnosti zbog spontanih masakara!
Bila, vidjela, osjetila!!!
Ponekad netrpeljivost, zavist, ljubomoru i zlobu (uglavnom ničim izazvanu) možeš da siječeš na kockice od po 100 grama i prodaješ! Ma koliko te „prljavo“ pogledao neki obijesni muškarac, manje će boljeti od „sve ti pocrkalo kakva si“ pogleda neke žene! Dakle... Cvrkuću kao prepelice, cmaču se po vazduhu ushićeno, a da možeš kako da im pročitaš misli... Kuku i lele... Doduše, što sam matorija, ovakve situacije me manje iznenadjuju i dotiču, jer se iz onog neizrečenog lako spozna sve.

Kad virneš po okruženju, shvatiš poražavajuću činjenicu :

Žena je ženi definitivno najveći neprijatelj!

Mladje guraju starije, starije guraju mladje... U istim profesijama, žene uglavnom glume velike „prijateljice“, dok jedne drugima čuda čine iza ledja! Zato i cijenim one što me otvoreno ne mirišu, pošteno brate!
Dje god da pogledaš, neka žena mrzi neku drugu... Ali onako da ova druga to „ne sazna“...
Omražene su neke zato što su se udale (nije bitno za koga, udale su se!), mrze se i one što se nisu udale, one što imaju djecu, one što nemaju djecu... One što imaju dobar posao, one što ga nemaju, one što imaju talenta i interesovanja za stvari koje onima što ih mrze nisu ni na kraj pameti... Uglavnom se u drugima mrzi ono što se ne razumije. Kako neko može da bude srećan sa toliko djece, takvim mužem, bez djece, bez muža, sa poslom, bez posla itd...
Pa šta vas je, bre, briga!? Srećne su i tačka! Na sve strane se dižu nosevi do u nebesa, glume se primadone, izvrću se istine, samo zarad kratkotrajnog sopstvenog zadovoljstva.

Ignorantia nocet!

Da, upravo tako- neznanje je zaista škodljiva pojava, a većina ženskih smicalica nastalih uglavnom iz neobaviještenosti ne donosi ništa do kratkotrajno zadovoljstvo i uglavnom nikakvu drugu korist. Jesam li u pravu ili sam u pravu?
Mogla bih cio roman da ispunim načinima, slučajevima i primjerima, ali čemu kad to sve mi sasvim sigurno jako dobro znamo.

Ono što smo usput zaboravile je kako je ponekad sasvim zgodno biti žena.
Prijatno lupkanje novih cipela, škriputanje nove tašne kada je nonšalatno prebacimo na zadnje sjedište, pogled saobraćajca ka našem dekolteu baš u trenutku kada lijevi žmigavac odbija da radi. Miris svježe isfenirane kose, novog parfema... Neobavezno ćeretanje sa prijateljicama, neopradvano trošenje novca (uvijek!). Zavodljivi pogledi, bezazleni flertovi, ono kad se osjećamo malenim u zagrljaju čo'eka našeg... Uredni ormari, čisto kupatilo, ukućani koji u slast jedu ono što smo skuvale... Onih pet minuta nakon porodjaja kada nam opijenoj hormonom sreće ljekar kaže da je beba zdrava... ima toga do u beskraj!
Svako prema svojim afinitetima...
Sve dok ti afiniteti ne podrazumijevaju da nekome treba da smrkne da bi nama svanulo!

Nekako mi se čini da u nekim stvarima nismo daleko odmakle od ostalih sisara...
Vučice na primjer... Dobre majke, nježne dadilje, diktiraju pravila u čoporima (a da alfa mužjaci o tome pojma nemaju) i uspješno ( manje ili više) od svojih tjeraju mladje šmizle koje isplaženih jezika pikiraju na njihove sinove, braću ili muževe... Sve se i kod jedne i kod druge vrste svodi na odbranu teritorije. I dok četvoronožne nam drugarice to rade instiktivno zarad bogatog lova i zdravih potomaka, kod nas je spisak polusvjesnih prohtjeva malčice duži, a okidači za režanje, lajanje i nasumično ujedanje neshvatljivi muškom rodu, a sve manje i nama samima...

Blago nama...