25. februar 2011. 08,30h

Danas ne jedem... Piću čajeve, vodu i potamaniću sve sto se dimi po kući.. ali neću da žvaćem... Nema šanse. Dijeta po mjesečevim mijenama... Posljednju četvrt njegovog Bjeličanstva ću ispratiti dvadesetčetvoročasovnim postom, jer kažu da to topi kilograme. Kao što Mjesečeva gravitacija utiče na plimu i oseku, na promjene u ponašanju izvjesnih grupa ljudi, pa i na vukodlake, tako, kažu povoljno utiče na bržu razmjenu materija i detoksikaciju organizma... Nije nemoguće, zar ne?  A onda, ako budem disciplinovana, postiću svake sljedeće mijene (imam kalendar) i biti konačno zadovoljna... da li?

Pospremala sam orman nedavno i shvatila da su ženski časopisi u pravu! I ja imam makar deset odjevnih predmeta koji čekaju bolju figuru! Čak, da stvar bude gora, nepopravljivi optimista u meni povremeno dopuni „nosiću kad...“ kolekciju po nekom neodoljivom i trenutno nenosivom krpicom.

Ne smeta meni što mi u nekim prodavnicama kažu da određenih artikala jednostavno NEMA u  veličini koju tražim. To je njihov problem! Zaboga, imam (samo) nekih 15 kg viška, nisam se pretvorila u slonicu, samo sam se opasno zaoblila... Ne smeta mi ni što u svakom drugom eminentnijem časopisu nađem bar tri dijete i reklame za čarobne tablete koje garantuju brzi uspjeh.

Ne smeta mi kad pogledam tijela manekenki... Kako su samo tanke...ma, premršave su, al ako one tako vole, neka im!

Ja volim sebe! Ali ne ovakvu... e, to je mjesto od kojeg treba početi!

Ne tako davno, moja sitna figura je bila meta zavisti prodavačica koje su mi uporno uvaljivale farmerke broj 30, a meni je i 28 bilo komotno! Svaka haljina je morala da prođe kroz mamine prste, jer mi je bila preširoka u struku! Ispod kaputa sam mogla da obučem sako, a da ne izgledam kao gromada... Nisam razmišljala o jednodjelnim kupaćim kostimima, niti sam pareo smatrala nepohodnim, osim u slučaju da mi se dopadne dezen... Tada sam tu čuvenu maramu za plažu vezivala ispod struka, a sada mi je neugodno i kada je vezana oko vrata... Sada se i veličina parea nekako povećala...Ovo počinje da liči na kukanje, a ja neću da kukam!
Sada bih tako rado nosila farmerke broj 30 ( ipak sam rodila dvoje djece, nema šanse da se vratim na 28, osim da obolim, ne daj bože!), rado bih prošetala neke od haljina (veličina nebitna) ali bez obaveznog sakoa ili ešarpe koji imaju samo jednu funkciju: da sakriju zaobljeni stomačić izdašno obogaćen pojasevima za spasavanje i dvije fudbalske lopte! Rado bih se vijala sa djecom po plaži bez haljine, parea i bojazni da će mi „nešto“ uteći...

Nisam nikada držala dijetu. Iako sam marljivo prikupljala, prepisivala, lijepila po frižideru razne lake, brze, efikasne i sigurne načine da dokrajčim sebe, nisam ni jednom pribjegla ni jednom od njih. Nisam, kao neke žene koje poznajem držala dijetu nedjeljama, da bih poslije ponovo nastavila da se naslađujem tortama, kolačima i čokoladama kao da ništa nije bilo... Ja i ne volim slatko... Ja sam zdravo debela! Ali jesam pila tablete za mršavljenje. I jeste mi to pomoglo... malo... Nisam to smjela i ne bih se usudila više, jer sve te šarene pilule nisu dobre u kombinaciji sa ovima koje mi je doca prepisao... visok pritisak... A visok krvni pritisak je često u neposrednoj vezi sa viškom kilograma... tralalala... Eto mene u začaranom krugu...

Ima jedna pametna knjiga koja odgovorno tvrdi da sve iz glave počinje i da samo treba razmišljati mršavo! Lijepo je to, ali ne daje neke rezultate, osim one u mom ormanu... trenutno nenosive!

Danas je 25ti februar 2011. Mijena je počela noćas u 26 min poslije ponoći... Da vidim mogu li ja to... Da vidim radi li to uopšte!

Danas neću da žvaćem... idem da popijem čašu vode... neka budu dvije!

Isti dan 13,45h

Gladna sam... nervozna... Spremam djeci ručak... Miomirisi začina mi iritiraju čulo mirisa toliko da bih vrištala...

Isti dan 15,00h

Jela sam... i to slatko, punjene paprike... dobro aj', ima dana...

 5.mart 2011.

Sinoć je počela nova Mjesečeva promijena u 21,46.... a ja sam jela sa djecom u 22.. cvrc...

Ne znam po čijem je to zakonu, ali kad počneš intenzivno da misliš na nešto ili mu se posvetiš, sa svih strana dobijaš gomile informacija u vezi sa istim... Tako sam jutros od Tanje sa kase, čula da zrno pirinča čuda čini! Svako jutro popiješ čašu mlake vode i zrno prvi dan, dva drugi i tako sve do 40 dana... Kaže da je njena ćerka stigla do 20, pa se zabrojala, ali su rezultati bili očigledni! A Nataša je počela sa rigoroznom i do zla boga komplikovanom dijetom koja uključuje i ispijanje po jedne kašike maslinovog ulja i čaše mlake vode svako jutro... Već joj se vidi... nekako je svježija, mlađa nekako došla... Pokušaću i to, ne košta ništa, mada iskreno smatram da je „fora“ u onoj mlakoj vodi, a ne u pirinču ili ulju... ko će ga znati...

Kako god, slika koju dobijam iz ogledala me ne raduje... Ne poznajem tu ženu, ko si bre, ti debela?! A kažu da je ona OK, samo malo da se steše... A meni se ne sviđa i tačka!

14. April 2011.

Nasmijah se slatko ovom POKUŠAĆU... aha... baš , ali baš u ničemu nisam istrajala po pitanju viška! Neko bi se do sada hvalio tri broja manjom garderobom, 10 kilograma manjka.. a ja... 

Ono jes' pila sam neke čajeve i jedva primjetno splasnula (sad mogu da držim uvučen stomak i da se ne vidi), ali tu dusu ne preporučujem! Tri, četiri dana ni živa ni mrtva iz kuće, ma iz toaleta nisam izlazila! Pitali se moji, hoću li preteć... rekoše mi na vrijeme da taj čaj ulijeni crijeva i poslije si kao narkoman, ne možeš bez njega! Kako god, naučila sam nešto o sebi...Ne u toaletu, nego sve ovo vrijeme dumajući koji je najbolji način da se vratim na ONO od NEKADA. I časti mi, shvatih, stvarno sam najočajnija, lijena, nedisciplinovana, a svega svjesna! I to mi ne treba za pola otpisati ( po sistemu ko priznaje pola mu se oprašta), već prvenstveno zato što sam rođeni demagog (čitaj i tumači kako ti volja) bolje je da ćutim i naviknem se na sebe ovakvu... možda se i zavolim, ko zna! Otkrila sam magiju nove mode i po preporuci stručnjaka  kupila muške farmerke! Duboke, fine stoje mi kao salivene i mnogo manje kipi nego što je to slučaj sa ultra giga mega modernim plitkim (pazi kako se savijaš i sjedaš) farmerkama! Zauvijek sam se oprostila sa tijesnim i kratkim majicama, u kojima sam hodala kao zombi pokušavajući da držanjem prikrijem činjenicu da mi baš i ne pristaju! Kupila bluzu, crnu i skroz providnu koja se ne kopča i tako lijepo ide na sve moje crne haljne, čudo jedno! Pokriva sve što mi smeta, ljepota božija! Možda ću početi sa brzim šetnjama... Vidjela sam da se prodaju čak i neke patike za mršavljenje... Javiću vam kad počnem...meni makar nikad nije dosadno!