
U tekstu o idolima sam pomenula nedavno preminulu Whitney Houston u jako negativnom kontekstu. Želim da se izvinim uspomeni na nju, svim ljudima koji je vole, a i sebi... Iako bih je, da imam vremeplov sada, rado umlatila kao mačku prije nego što stigne da kaže sudbonosno da opijatima... I Bobiju nesretnom...
Bila sam mali roker, buntovna i šašava i nekako mi Soul muzika nije bila najomiljeniji žanr. Gospojica Houston me je kupila na prvu loptu, kada mi je tetka Vera na poklon za Božić donijela pored Tininog (Tina Turner) i album „Bitni Hjuston“, kako je ona zvala.
Ta ploča (tako smo mi to nekad zvali) je vjerujem za mnoge curice moje generacije bila je nešto kao mala biblija.
Na omotu, bez mnogo šminke, razbarušena u običnoj bijeloj trik majici i plitkim (što je za nas tada bilo nezamislivo) farmerkama! Radosti moje kada mi je mama donijela majice iz Italije! A još veće kada sam dobila prve farmerke niskog struka ( koje mi danas život uzeše, no aj' sad...)! Sasvim sigurno mogu da kažem da je Whitney uticala na moj stil oblačenja, koji tjeram i dan danas, teškog se srca mireći sa ovim pustim kilogramima! Iako su nju stilizovali vrhunski majstori svog zanata, njen stil bih opisala kao jednostavan i nenakićen. Annie (Eurythmics) je muzički i vokalno više odgovarala mom temperamentu, ali jedino što sam od nje prisvojila je kratka plava kosa... zaboga, a da se ja opet vratim na to? Whitney je čitavu jednu generaciju naučila decentnom i nenametljivom stilu! Valjda i mene...
Tekstove pjesama smo „skidale“ po sluhu (nije bilo interneta), prevodile i tako učile i ponešto engleskog i ponešto o životu.
Ono što je pored andjeoskog glasa plijenilo bio je i njen beskrajni šarm, smisao za humor i urodjena elegancija. Imala je ona tijelo bolje od većine onih što zaboravljaju suknje danas, ali je nikada nismo vidjeli u takvim izdanjima... Ako kao žena kažem da je u decentnim, ali vruhinskim haljinama bila najzanosnija od svih diva ikada, valjda se to broji?
Kada sam se dohvatila mikrofona, bilo je sasvim logično da ću u repertoar uvrstiti „Greatest love of all“, „Saving all my love“... Whitney nam je dala domaći zadatak, ne samo kada je u pitanju besprijekorna tehnika pjevanja, već i sposobnost da živi pjesmu koju pjeva... dok je pjeva...
Po njemačkim klubovima sam „I will always love you“ pjevala iz njenog tonaliteta, što ni ona sama u živim nastupima nije radila. Da objasnim... studijski snimci su jedno i nerjetko se dogadja da se stvar malo „podigne“ zarad opšteg utiska. Kada neko provede 6 mjeseci na turneji (a pjevači u svijetu to rade) i svako veče mora da pjeva „iz sveg mozga“, logično je da će malo olakšati sebi stvar makar pola stepena niže...
A kada jedan bijeli alt pjeva pjesmu crnog soprana, pola stepena niže, ma i stepen cio je jednostavno neophodan...
Ipak, nekome je pala na um „genijalna ideja“ da pjesmu počinjem unisono sa Whintey, iza video platna, koje se polako podiže dok DJ utišava originalnu pjesmu, a pojačava bend i mene ojadjenu...
Nije to loše zvučalo, štaviše punili smo diskoteke... ali ja nisam zavoljela pjesmu... Bila mi je svako veče kao kazna...
A gledajući kako je u sjajnom kovčegu iznose iz crkve plakala sam kao da mi je rod rodjeni... uz baš tu pjesmu...
U vrijeme čuvenog filma (Bodyguard), koji je ovog Andjela podigao u zvijezde koje nikada ne prestanu da blistaju, živjela sam u Njemačkoj. Tamo filmove prikazuju sinhronizovane (užas i katastrofa) i samo je jedna projekcija dnevno ( u ponekom bioskopu) rezervisana za verziju sa originalnim tonom. Mozda da mi napakosti zbog mog trapavog njemačkog, ili jednostavno ne mareći za ono što govorim, gospoja sa biletarnice mi je prodala kartu za projekciju u 19h, sinhronizovanu, naravno... Tako sam jednom očajno želeći da pogledam Gary Oldmana neponovljivog i genijalnog u ulozi Grofa Drakule, dobila kartu za mhmmm,ah, ah! film i besplatan sokić pride... No to je neka druga priča... Elem, udjem, sjednem bez kokica i sokića i počnem da grickam zanoktice od uzbudjenja što ću vidjeti Whitey na velikom ekranu i čuti malo milozvučnog engleskog jezika... Tamo izgleda godinama samo jedna postavka glumaca radi SVE sinhronizacije. Tako da je na moje veliko razočaranje Whitney „progovorila“ glasom kojim su „govorile“ tri junakinje Zvjezdanih Staza i uglavnom svaka glavna junakinja TV filmova! Osim onih u kojima glumi Anica Dobra! Naravno, nisam izdržala ni petnaest minuta, tačnije podnijela sam ovu torturu nekako, sve do prvog smijeha... Umjesto toplog i zaraznog kikota, začuo se hladni navježbani smijeh... Užas!
Kada sam upoznala svoju današnju vjenčanu kumu, Anu, nisam se iznenadila uramljenoj fotografiji čupave i nasmijane dive u njenoj sobi. Njena muzika nas je zbližila i sjećam se koliko smo samo suza zajedno isplakale zbog „nekih tamo“ pjevajući „All the man I need“. „I learned from the best“ i ostalih balada... Koliko smo samo bile ljute kada smo čule za njene poroke, za njen više nego nesrećan brak.. . Rekoh, da smo joj bile bliže, vjerovatno bi smo joj rekle dvije – tri. Ana već dugo živi u Rimu i imala je sreću da Whitney vidi na jednom od posljednjih koncerata. Neispeglane fotografije je okačila iste noći na Facebook i dugo mi pričala o utiscima... To je ONA Whitney koju volimo, iako propalog glasa i dalje kadra da prospe dušu pred publiku i od srca nasmije beskrajno duhovita i spontana.
Takva je i otišla. I takva će mi zauvijek ostati u srcu.
Prvi put od kada je nema, slušam jednu od posljednjih pjesama.. I didn't know my own strenght.
U glasu koji ne teče kao bistra voda, kako smo navikli, ali ipak klizi preko bola, patnje i bijesa koji su je pratili godinama, blista žena! Prava žena. Iskrena, jaka i neuništiva. Fizički je precijenila svoju snagu, ali je ostavila nešto snažnije od same smrti. Svoju dušu. Svakom od nas pomalo. Dovoljno da živi zauvijek.
Ostale Kajine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/dnevnik-najocajnije-domacice
Predstavljamo Vam Kseniju Popović - kreativnu, talentovanu i svestranu ženu, suprugu, majku, romanopisca, profesorku Engleskog i Španskog jezika i blogerku.
Jedno istraživanje je pokazalo da zaljubljenost u prosjeku traje 2 godine, 6 mjeseci i 25 dana. Ispitivanje je sprovedeno na 5000 parova, koji su u braku 10 godina i više od polovi
Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)