Strah, bojazan, strepnja, pojmovi su koji označavaju na različite načine manifestovan filogenetski i ontogenetski jedan od najstarijih afekata koji pripada instiktu zaštite od opasnosti kao prvobitnoj biološkoj alarmnoj reakciji. Strah je normalna emocionalna reakcija na svjesne, objektivno realne opasnosti koje mogu ugroziti biološki, psihološki i socijalni integritet ljudskog bića. On bi kao jedan od osnovnih bioloških signala samoočuvanja, bio zdrava opcija u situacijama suočavanja sa spoljašnjim izvorom opasnosti, recimo prirodnim nepogodama, ratom ugroženim područjem, opasnom životinjom (vukom, medvjedom, tigrom...). U takvim situacijama osoba procjenjuje situaciju opasnom i njen organizam preuzima aktivnost da prijetnju savlada ili da od nje pobjegne.

Kako piše Andrić: “Strah nam koči pamet i  vezuje ruke”. Strah je, kažu neki koji ga bolje poznaju, najači i najopasniji dok bježimo od njega.

Realno postojeće opasne situacije i unutrašnje senzacije su adekvatan inicijator straha. Na osnovnom biološkom nivou strah nas motiviše da preduzmemo korake kako bi se odbranili iz neke situacije, a isto tako nam i pomaže da preživimo.

Različiti su pragovi i objekti na kojima ljudi prepoznaju opasnost, pa nekada adekvatnost nije lako procijeniti. Neke osobe osjećaju intezivan strah prema objektima, situacijama ili bićima koji nisu realno ugrožavajući, te tada možemo govoriti o fobiji.

Ljudi se plaše pauka, lifta, miša, pčela, bumbara, osa, otvorenih prostora, visina, vrtoglavica, zatvorenog prostora, stepenica, nepoznate osobe, gužve, pijace, robnih kuća, voza, aviona, letenja, aerodroma, vode, mostova, specifične vrste hrane, svekrve, tasta, mraka, krvi, povreda, igle, injekcije..itd.

Kriterijumi koji nam pomažu u dijagnostifikovanju specifične fobije su:

• Pretjeran i nerazuman strah koji se javlja ako se osoba izlaže specifičnom objektu ili situaciji (letenje, visina, životinje, injekcija, krv)
• Izlaganje specificnoj draži provocira anksioznost koji se može ispoljiti kao napad panike
• Osoba prepoznaje sopstveni strah kao pretjeran ili nerazuman
• Objekti ili situacije se izbjegavaju ili podnose u stanju anksioznosti ili pretjeranog stresa
• Izbjegavajuće ponašanje je disfunkcionalno
• Kod osoba ispod 18 godina srah od objekta traje bar 6 mjeseci.

Nije rijedak slučaj da specifične fobije osobi umnogome otežavaju život. Dešava se da osoba koja obavlja posao koji iziskuje česta putovanja i odlaske u druge države, zbog straha od aviona na put ide automobilom, što zahtjeva znatno više vremena i fizičkog angažmana. Osobe koje imaju strah od lifta su spremne ako ne izbjegavaju solitere i višespratnice, da provedu i po pola sata penjanja uz stepenice, kako bi došle do visokog sprata. Kod induvidua koje se plaše igle postoji ozbiljna opasnosto od razboljevanja, jer one izbjegavaju odlazak kod ljekara.

Nerealne misli koje su tipične za specifične fobije su:

• Ako se to desi, izgubiću kontrolu nad sobom.
• Ako me miš ujede, jako će me boljeti i bol će biti neizdržljiv.
• Ako ostanem u liftu, zaglaviću se i umrijeti u sopstvenom smradu i od žeđi, jer mi niko neće pomoći!
• Moram po svaku cijenu da spriječim izlaganje opasnoj situaciji.
• Iako znam da je situacija bezopasna, ne vjerujem da se nešto strašno neće dogoditi!....

U Racionalno Emotivno Bihejvioralno Terapiji razvili smo koncept tretmana specifičnih fobija koji zovemo „one session“ i koji podrazumijeva tretman specifične fobije tokom samo jedne seanse. Tretman se sastoji od suptilnog korišćenja kognitivno bihejvioralnih psihoterapijskih tehnika i postepenog izlaganja „opasnosti“.