Postoji jedno nepisano pravilo vezano za Youtube... Odakle god počeli, šta god isprva bio vaš cilj, na kraju ćete završiti piljeći u sadržaje  koji vas nikada pri zdravoj pameti ne bi privukli. Ponekad ćete iz čiste radoznalosti pregledati klipove o paranoramlnim pojavama (tako se dogodio „Nibiru, Elenin i ostale Baba Roge“).
Nasumično klikanje me je odvelo do krajnje zlonamjernih tvorevina o „pravim“ licima javnih ljepotica. Te kako izgledaju bez šminke, te prije i poslije foto šopa, kao i dokazi kako su izgledale prije silne plastike koju su u sebe ukrkale...

I znate li ko im je prvi na tapetu?
Sasvim neopravdano i neočekivano, Angelina Jolie!
Jeste li znali da je gospoja podizala obrve i sužavala nos???
Meni ovako neukoj izgleda da je manjak kilograma uticao da joj se i nosić smanji ( sjećam se svog „prće“ kada sam imala Marka u stomaku i nasumično rasporedjenih 105 kg!), a obrve je samo lijepo, ka' i svaka od nas malko čupnula... Nenašminkano Angie izgleda isto, samo nenašminkano...
I kao užasno je mršava, a ima velike grudi... Nisu prevelike, a ako i jesu silikonske, pa šta?
Pitam se zašto napadaju nekoga ko je za malo pa savršen? Lično bih voljela da malo bolje jede, premršava je nekako...
Ha, evo je tetka iz mene progovorila!

Čudno mi je da nidje ne vidjeh Nikol Kidman, koja do kraja karijere neće imati priliku da radi sa Skorcezeom, najboljim rediteljem prošlog i ovog vijeka. Čiko Martin (koji je za glumce tamo ono što je izvjesni fotograf i reditelj spotova za pjevaljke ovamo) insistira na prirodnosti i sposobnosti mimike lica (na čemu izvjesni dobrodušni debeljko apsolutno ne insistira, čak narotiv!).A to  je ova gospoja avaj, izgubila! Tako je malo zastupljena i Pamelica, kojoj ni 3000 kubika tečne mladosti, ni home made porno, pa ni Borat nisu obezbjedili mjesto u redu za čekanje Oskara...
Mislim alo, šta mene zanima što Cameron Diaz nema dobar ten!?! Iskreno mi je žao što se o jadu sa tim zabavlja. Ali Cameron nije samo problematična koža,  njeno ime na špici filma obećava beskrajnu zabavu! 

Dokon pop i jariće krsti, rekle bi mudre bake.

Al' 'ajde, i to je ljudski... Niko od nas nije savršen, pa se svakako većina bolje osjeća kada vidi da ni oni pod reflektorima nisu savršeni...

Ali zar je sve u veličini grudnjaka, punoći usana i brisanju bora?
Od deset ljudi koje poznajete, bar polovina ima navlake na zubima, pa ih ne optužujete za zloupotebu porcelana! Od deset žena, sedam nosi grudnjake sa „dopunama“, pet farba kosu što zbog sijedih, što zbog mišljenja da je priroda „omašila“, a pet još uvijek nije pronašlo pravi puder koji bi im sakrio podočnjake, sitne ili krupne nepravilnosti tena. Pa?
Po meni je plastična hirurgija isto to, samo malko ozbiljnije i skuplje.  Ako može da se promjeni ono čime nismo zadovoljni, zašto da ne? Hocemo li da javno obilježimo kao društveno nepodobne sve one koji uklanjaju neželjene malje? Mislim stvarno...

Nije nam svima dato da prkosimo vremenu kao Sharon Stone ili Isabella Roselini. Nije nam svima ustupljeno na korišćenje andjeosko savršenstvo jedne Monice Belluci. Ali da čak i ove tri žene gledamo samo kao lijepa lica, brzo bi nam dosadile, zar ne? Pored talenta i rada koji su uložile u sebe, imaju ono nešto, što nas privlači...
Unutrašnja ljepota, skin deep ( o čemu je u svoj vakat pjevala kraljica plastične hirurgije, Sher) se ne može platiti novcem, na žalost... To nešto se ili rodi, ili se stiče, godinama, učenjem, radom... Samopouzdanje podrazumjeva i pomirenost sa sopstvenim nedostacima. Sjetite se „ponosa“   Angelice Houston ili Barbre Streisand. Pišljiva boba nisu davale na to, a bile su i ostale Dive!        Merilinka je jednom rekla da ako ne obraćate pažnju na čarapu kojoj je pustila žica, niko je neće ni vidjeti! Kako bi nju da je živa nagrdjivali  „dokoni popovi“, ne smijem ni da pomislim...

Negdje sam pročitala kako filmska industrija loše utiče na stvarnu sliku svijeta.
Lako se zaboravilo da se filmovi prave jedino i samo zbog zabave, te je tako logično da zaposlena žena- majka ima vremena za sve i u svakom trenutku je tip- top. Pa čak i kad bi radje sjedila na WC šolji i čačkala nos, ona izgleda svježe, nevino i čisto, kao djevojčica. Višak kilograma apriori znači da je vlasnica istih ružna, glupa i lijena i kao takva nesposobna za sve osim žvakanje i plakanje.
Ma nemoj?

I u Hollywood-u, a boga mi i komšiluku susrećemo razne „gracije“ . Tek ispod noža izašle vjeruju da su ponovo u svojim dvadesetim, da su im usne konačno lijepe, da će im kičma podnijeti papreno plaćeni teret i (meni najmilije) da će im se podlivi od liposukcije povući do ljeta...
Do plitkih mozgova im nikad ne stigne realan odraz iz ogledala. Da počinju da liče jedna na drugu u svoj svojoj „zamamnosti“ i ljepoti... Da mi je samo znati koja je prva počela...
I upravo te „gracije“ bi trebalo da nam služe kao primjer kako ne valja. Ali ne, nama je sladje da napadamo i blatimo bez osnova. Jer nam je tako lakše... Kad nije očigledno, onda i manje boli...
Kako samo burno reagujemo na sasvim minornu promjenu na licima poznatih, dok nam strašila nekako promiču... A sve ih je više i kod nas... Jesu li ikada razmatrale mogućnost putovanja u Smaragdni Grad da im čarobnjak udijeli i malo mozga, ostaće mi vječita misterija.

I opet moram da citiram moju babu... Ko nema u, taj stavi na!