Pet stvari koje nikako ne smijete da uradite u prisustvu naše mačke:

    
1. Ne pokušavajte da je pomilujete dok vam sama, umilinim „frrr“ ne stavi do znanja da je spremna. Čak i tada dobro pazite da joj dodirujete samo vanjski dio tijela! Češkanje ispod vrata ili po stomaku obično se završava zubima zarivenim u mekane dijelove šake... Osim ako uspijete da je ubijedite da ste Marko, moj sin. Jedino njemu dozvoljava da je gnjavi kako i kad mu volja.

2. Ne pružajte ruku ka njoj dok je nosi neko od djece i ne podižite ton na njih ukoliko je ona  u blizini. Imam osjećaj da je utripovala da im je mama.

3. Ne šuškajte kesama i ne otvarajte frižider u prisustvu Garfildove rodjake! Iz čiste mačije radoznalosti, vječito orna da dobro „žvakne“, penje se uz noge ne mareći ako ko jaukne. Nikako da ocijeni debljinu džinsa koji nosim, kao i činjenicu da nije više mrvičasto mače, pa obično dio njene težine ponese i moja koža.

4. Nikada i ni pod kojim uslovima ne započinjite igru „maca juri stopalo“. Takve izazove doživljava kao uvredu i osvetiće vam se krvavo!

5. Ne gledajte je u oči! Zna ona da je lijepa, ali pogled koji traje duže od dvije sekunde tumači kao poziv na „šorku“...

Da, naša mačka ujeda. A i grebe. Svakom prema zasluzi. Čak sam je u nekoliko navrata čula kako reži na neke ljude!
Poslije osam mjeseci suživota naučila sam kako da se ponašam prema njoj. Sa mačkama ne može drugačije. Vi dresirate pse, ali mačke dresiraju vas! Jedino u čemu imam uspjeha je oštro NE kada krene na sto, sudoperu ili policu sa TV-om. Mada je i taj uspjeh diskutabilan, jer iako odustane nakon prvog NE, vraća se sekund nakon što mi pažnja popusti... Sve dok joj je merak...

Ali nije naša Mrvica baš tako loše društvo.
Prvo, nije zlopamtilo i ne uneredjuje se po kući.
Drugo, nepogrešivo nanjuši trenutak kada je nekome od nas potrebna pažnja i nježnost. Pa makar i mačija.

Šta god da radim, ona je u blizini. U kuhinji joj je nekako najzabavnije. Pažljivo motri svaki moj pokret. Dok mutim, sjeckam, slažem sudje u mašinu, kao da se trudi da nauči sve te poslove, pa mi kasnije pomogne. Ujutro je samnom u kupatilu. Hoda obodom kade i proviri iza zavjese. Kako to da se niko osim nje ne derinja ispod tuša? Kada čitam, namjesti se pored mene i provuče glavu da vidi šta to ima zanimljivo u papiru koji nije za gužvanje i šuškanje. Dok pišem sjedne mi u krilo i pokušava da lupne po tastaturi. Voli da ispita svaku situaciju, onako temeljno.

Tako je jednom prilikom ostala u mašini za sušenje veša, zajedno sa velikim ćebetom.... Istumbala se  dva kruga i prava je sreća da mi je bilo čudno što nije kraj mojih nogu kao i obično, pa sam otvorila vrata... Uh... vama vidim, smiješno, a ja se i sad naježim pri pomisli šta je moglo da joj se dogodi da sam nastavila za svojim poslom... Čini mi se da smo danima bile u šoku, i čak sam razmišljala da je povedem kod veterinara. Lena je još jednom pokazala da joj je DNK uglavnom sastavljen od Cetinjskih molekula, pa je grleći svoju drugaricu  izjavila kako se nije ništa strašno dogodilo, a i maca baš lijepo miriše na omekšivač!

Nijh dvije se divno slažu. Lena koja ne umije da čita, sjedne Mrvicu kraj sebe i „čita“ joj bajke. A ova je „sluša“... sjedi i gleda slike! Ili sjede u gomili igračaka i „pričaju“. Strpljenje i ljubav koje ova bijela pufna ima za moju ne uvijek nježnu djecu se graniči sa naučnom fantastikom! Umiju oni da je gnjave, umije i ona da se brani, ali koliko puta je presjedela u hodniku čekajući ih da se vrate iz šetnje. Svaki Markov povratak iz škole najavi grebanjem dovratka i umilnim mjaukanjem, sekund prije nego što će se začuti interfon.
I što je najblesavije od svega, obostrana naklonost je gotovo filmska kada je u pitanju moj muž (bivši zakleti mačkomrzac)!

Sinoć sam na crnom kaputu otkrila mali milion njenih dlaka. Siguran znak da zima ipak neće zauvijek trajati je sve više bijele „vunice“ na četki... a i svukud kroz kuću...

A kako samo mrzi kupanje, četkanje i srodne im akcije... Kako me vidi sa šamponom ili četkom u ruci, odmah upozori repom podignutim u nakostrešen znak uzvika i  frktanjem koje bi valjalo usemplovati i prodavati tvorcima horor filmova i video igrica. Obično pobijedim u toj igri upornosti, ali pobjedu proslavljam u kupatilu sa troprocentnim hidrogenom! Cilj ne bira sredstva, a ni posljedice!

Markova narandžasta „svemirska“ stolica, nabavljena u toku „feng šui“ akcije je konačno ružna za pogledati... Mrvica na skajem (pardon, EKO kožom....) presvučenom naslonu „oštri kandže“...
Prvo sam zanemarivala rupice koje su se kasnije množile, sad zanemarujem stolicu. Da smo zdravo!
Nekome bi ovo bilo sasvim dovoljan razlog da nedužno i načinjene štete nesvjesno biće istjera na ulicu!
Nekome bi dlake, poslovi oko kutije sa pijeskom, povremena povraćanja usljed prežderavanja i ostale nemile pojave bile okidač za slanje „na put“.
Mi nismo „neki“.
Kažu da kućni ljubimci utiču na sniženje krvnog pritiska, smiruju nerve i utiču na lijepo raspoloženje.
E, mi smo dokaz da je ova terorija moguća!
Kažu da mačke koje žive u kući imaju tri puta duži životni vijek od onih skitalica.
I tu ćemo teoriju dokazati.
Nadam se.
Imamo ljubavi i strpljenja.
I niko od nas četvoro više ne može da zamisli dan bez našeg namćorastog Bjelanceta.
I zato nam nikada nemojte ni  reći kako mačka nije za kuću.
Jedna moja prijateljica ima tri psa u stanu. Sjedila sam neko veče kod nje i da se povremeno nije čulo tapakanje šapica po parketu, ne bi ni znala da su tu! Nigdje krša, izgriženih cipela, dlaka, vonja... ama ništa! Samo ljubav i pametne njuškice. I spremnost da se za njima čisti. Nije to neki opuč kada se sve organizuje kako valja!
Mačka, pas, kao ni jedan drugi kućni ljubimac nisu za one koji žele trenutnu razonodu, statusni simbol, modni dodatak, dječiju igračku ili nešto deseto. Oni postaju punopravni članovi porodice i prema njima se tako i ponaša. Oni nas razumiju i više nego što mislimo, i više nego što smo mi u stanju da razumijemo njih i duboko vjerujem da  imaju divnu i čistu dušu!
Ako zbog svega ovoga mislite da sam konačno i neopozivo fijuknula, učinite uslugu sebi i nekom nedužnom pripadniku pseće ili mačeće vrste. Nemojte ih udomljavati!