
Krenuli smo prije neki dan u zujanje, svako svojim putem, dječaci i djevojčice odvojeno. Svako svojim točkićima...
I dok sam otvarala prozor i šiber simultanim pokretima, na srebrnoj limuzini do nas lagano kliznu kristalno čisto staklo i kroz njega proviri glava mog pametnog muškog čedovišta.
“Mamaaa, što ne uključiš kliiiiiimu?“
Kikotao se zarazno i kvarno, kako to samo djeca umiju i zatvorio prozor laganim pritiskanjem dugmenceta...
Naši su klimatizovani muški već bili na izlazu sa parkinga, ja sam čistila volan vlažnom maramicom kako bih ga makar malo ohladila, a Lena se vrpoljila kako bi utekla ugrijanoj kopči pojasa. Poslije sam ubacila kasetu sa kablom ( još jedan genijalni kineski izum!), priključila je na mobilni i pustila nam muziku.
„ Brzo ćemo se rashladiti, draga... popij malo vode...“ rekla sam svojoj već prilično rumenoj djevojčici čiji je početni entuzijazam zbog ženskog druženja uveliko splasnuo.
Planirale smo odlazak do periferije na lagani ručak i piće u jednoj divnoj bašti, pa šoping ka' prave i na kraju veče kod kumova, gdje je i naljepše! I kada smo kasno te večeri došle kući zadovoljne i pune utisaka, polazak u rerni od automobila se činio sasvim vrijedna žrtva lijepo provedenog ostatka dana!
Ali ovo nije priča o tome...
Ovo je priča o ženi koja je smrtno zaljubljena u svog brmbavog ljubimca (otkriću Vam koje je marke tek kada se predstavništvo istih za našu zemlju okuraži da mi jednog mladjeg pokloni!) i bez kojeg više ne može da zamisli život.
Jasno vam je: moje kamioče (zvano Djole Zmaj) nije „fancy“, ima ratnih rana, ali „mašina“ još radi kao satić i ponekad mi se čini da je rijetko „biće“ u koje imam beskrajno i bezrezervno povjerenje.
Juče mi se nakupilo obaveza toliko da mi se vrćelo u glavi samo od pogleda u rokovnik...
1. Sastanak sa eventualnim sponzorima oko učešća na Skalama.
2. Odlazak na prijemni ispit u muzičku školu ( moja „Jessie“ je danima spremna, počev od haljine, baletanki, šiški i gumica za kikice, a da ne pričam o euforiji zbog susreta sa „ učiteljicom klavira“...
3. Dva gostovanja u TV emisijama
4. Završavanje nekih administrativnih obaveza
5. .... i još mnogo toga vrijednog pomena, ali nemam mjesta...
Elem... Uparadjena, tako reći „over dressed“ za muzičku, jer je raspored bio takav da povratak kući kako bih se upristojila za TV nastupe nije bio moguć, kliknem daljinski za alarm i centralnu bravu kamiončeta, uhvatim za kvaku i cvrc...
Neće da se otvori... Ponovim postupak još jedared i shvatim da centralna brava ne funkcioniše.
OK, nisam ja od juče! Otvorim gepek i preko Markovog bicikla udjem u auto (u scenskoj haljini, of course!) otvorim vrata, posložim i vežem uredno čedovišta. Sjednem za volan, dam kontakt ... I ništa... Djole je klinički mrtav... Shvatim da sam prethodno veče u žurbi zaboravila da isključim poziciju i tako spostvenom ljubimcu bila Dr Kavorkian! Eutanazija ili pomoć pri samoubistvu, kako god...
OK, ne uzbudjujem se još uvijek i umjesto da kao prava gospodja pozovem taksi, ja pozovem komšije da me poguraju... Svjesna da je akumulator još zimus spao na 35 ampera (od mogućih 55) ... Jok, neće kao tvrdoglavo Rambovo magare! Pokušaj sa klemama nije uspio i doveo nas je do zaključka da je konačno i neopozivo došlo vrijeme da mome dragom kupim novu bateriju...
A vrijeme je djavolak jedan kojeg ne možeš uhvatiti za rogove, pa tako shvatih da ne samo da više nemam vremena za odlazak do prve pumpe i kupovinu vitalnog organa, nego mi je iscurilo i ono za već isplanirane obaveze...
Teška srca okrenuh broj taksi službe...
Da se razumijemo, nisam „stipsa“ i nije mi taksi skup.. Štaviše, moj Djole provjereno troši (bezolovni 98 sa više oktana, mašala) nekih 12 l na 100 km... Mislim da je pod stare dane utripovao da je Bugati Vejron! Taksiti imaju klima uredjaje, Djole nema... No ipak, srce mi se steže jer ga neću voziti neka dva dana... Visok datum, budžet pomalo splasnuo... Neko će reći, ma to su samo dva dana, što se nerviraš?
Nedavno sam se parkirala kod jednog kolege u dvorištu sa „zamkom za neoprezne“. Beton nekih 20 cm visine, pa onda rupa oko 90 cm širine, pa opet beton i ograda... I ja ne videvši rupu, krenem da ga približim ogradi i uz jedan uzvik iznenadjenja shvatim kako je ta rupa taman zgodna da uglavim prednje točkove... Izvukli su me na sajlu, prekinula sam cijev kojom protiče ulje (ATF moje dame) za servo! Opravljeno brzo od strane majstora iz komšiluka, ali... ne bih da Vam opisujem moje psihičko stanje...
Počinjem sebi da ličim na tipa koga je u jednom domaćem filmu igrao Stevo Žigon! Čišćenje specijalnim krpicama svakog ptičijeg „dara sa neba“, neželjenih otisaka prstiju, ulazak u automobil moguć jedino u platnenim papučama i padanje u komu ukoliko neki ugursuz iz komšiluka riješi da ga obilježi ključevima... Dobro, neću toliko da zastranim... valjda...
Muž mi se smije, jer je isti auto vozio godinama prije mene (i prililčno ga zapustio), a ja sam za samo dvije Djoleta dovela u stanje u kakvom je i kupljen... ako izuzmemo akumulator i poneku ogrebotinu... Naučila sam stvari za koje sam sigurna da većina žena vožača ne samo nema pojma, nego i smatra da im to nije ni potrebno!
Dešavalo mi se da mi na semaforu „stanu na crtu“ gospoje u blistavim džipovima i gledaju me podsmješljivo kočoperivši se kao paunice. A onda ih bez potrebe za odmjeravanjem snaga ostavim metrima iza, jer se sirote, biće ne snalaze najbolje sa mjenjačem i kvačilom... Gospoje, ovaj dasa je auto sa romingom (prim Nikola Kojo- film „Parada“) kupljen za ne tako velike, ali pošteno zaradjene 'iljade... Uh, što mi slatko da bocnem...
Znam pouzdano da ću ga ovih par dana tužno gledati sa balkona i pritiskati zamišljeno kvačilo na podu ispod zadnjeg sjedišta taksija. Isto tako sam sve više ubijedjena da je moja budućnost svijetla i vesela ako odlučim da šegrtujem u nekoj auto mehaničarskoj radnji! Bez zezanja!
... Ili sam samo prolupala od vrućine...
Ostale Kajine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/dnevnik-najocajnije-domacice
Ljudi čitaju horoskope iz najrazličitijih razloga. Neki zaista veruju da astrologija može predvidjeti budućnost, dok drugi horoskope čitaju jednostavno iz zabave. Ovo su najčešći r
Peti jubilarni sajam vjenčanja Vaša Bajka biće održan od petka, 28. marta, do nedjelje, 30. marta, u šoping molu Delta City Podgorica, u organizaciji marketing agencije Incognito.
Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)