Na Drini ili na ćupriji. Prije ili kasnije, to se dešava svima. Trenutak u životu kada procjenjujemo ko smo, suočavamo se sa iskustvom koje može biti praćeno osjećanjem gubitka ili razočarenja, prepoznajemo zbunjenost i nesigurnost koja može narasti do panike.

Možda ćemo doći u situaciju kada ćemo dovesti u pitanje sve u životu ili shvatiti da obrasci ponašanja u koje smo toliko ulagali sada štete. Suočeni sa takvim stanjem stvari neki od nas dožive osjećanje razdražljivosti, uznemirenosti, tjeskobe ili straha. Uprkos tome, ovo može predstavljati izuzetno povoljnu priliku za psihološki rast i razvoj jer bez krize nema šanse za napredak.

Jaka i često uznemiravajuća negativna osjećanja su dobrodošla jer ona bude disbalans između našeg starog ja, nastalog na osnovu prethodnih faza našeg razvoja, sa našim novim ja, onom osobom kakva želimo da budemo u budućnosti.

Svako od nas je proizvod mjesta i vremena sa kojim se suočavao, kao i porodice u kojoj je odrastao. Da sam rođena u 18. ili 19. vijeku u tradicionalnom društvu Japana koji nije dozvoljavao otvorenu komunikaciju između muškarca i žene, imala bih veliku šansu da budem gejša.

Dakle ako vremenu, mjestu i porodici dodamo varijablu pola, kulture, klasnu pripadnost, zapravo se suočavamo sa činjenicom da ono što smo smatrali sopstvenim životnim izborima u suštini je bilo odabrano za nas na osnovu našeg rođenja i odrastanja. Nismo mi krivi za to.

Upravo u fazi krize počinjemo da preispitujemo sebe, svoje dotadašnje odluke shvatamo i doživljavamo kao neobične, često van svake pameti, javljaju se uznemiravajuća osjećanja, jer kriza inicira pitanje šta i koliko radimo za sebe?

Kao što već rekoh, kriza može biti era zbunjensti i emotivne nestabilnosti, ali ujedno je i zlatna prilika za preokret i šansu da preuzmemo život u sopstvene ruke, redefinišući ga pod uslovima koji nam odgovaraju.

Ponekada nam se čini da maglovito hodamo kroz život ponavljajući iste stare obrasce i načine ponašanja. Pronalazimo način da riješimo svaki problem članova uže i šire porodice. Napuštamo jednu partnersku vezu objašnjavajući to nezrelošću partnera, dok za tili čas upadamo u romansu sa još nezrelijom zamjenom. Tragamo za supružnikom, dok ujedno biramo za partnere one manje dostupne, koji žive u drugoj državi ili su u braku, zavještani obećanjem.

Naši životni obrasci su prisutni u pozadini bez obzira šta radimo i oni nisu navika od koje se lako odustaje, već je to način razmišljanja, djelanja i osjećanja kojih se ne možem tako lako otresti jer oni predstavljaju osnovu onog što jesmo.

Životnu rolu možemo identifikovati kada se fokusiramo na naše negativne obrasce ponašanja. Ljudi imaju prava da prave loše izbore, ali je pametno posvetiti se riješavanju problema. Ukoliko vam se dešava da izbjegavate situacije u kojima možete biti kritikovani, mislite da ste konstantno u pravu i time udaljavate ljude od sebe, impulsivni ste, ostajete u vezi jer imate strah od samoće, pretjerano radite zbog težnje ka kontrolom, itd. Neki od ovih repeticija je siguran signal kojim bi bilo pametno da se pozabavite.

Petar se javio zbog problema anksioznosti čijim razriješavanjem smo otkrili obrazac ponašanja u kome se naglašava težnja ka apsolutnom kontrolom u situaciji kada se protiv njega vodi sudski postupak kao i zahtjev da je on taj koji je sposoban za rješavanje problema članova njegove porodice. Kriza u ruhu anksiozne uznemirenosti mu je pomogla da prepozna opterećujući životni obrazac i da ga promijeni.

Kapacitet za lični razvoj je određen sposobnošću da odreagujemo na krizu. Kriza je poziv na promjenu na koju možemo odgovoriti: njenim zanemarivanjem i pokušajem izbjegavanja; pod uticajem želje za promjenom nezadovoljni raznim životnim okolnostima možemo promijeniti sve u pokušaju da se riješimo nezadovoljstva; ili možemo da prihvatimo ovaj trenutak kao jedan prelomni korak što on zapravo i jeste.