Početkom nove godine planiramo promjene, ali vrlo često i ne prođe mnogo dana, a već smo se vratili staroj rutini. Kako nam to uspijeva? Kako kada sam ubjeđena da svako od nas u sebi ima čaroliju da pretvori svoje brige u vezi sa budućnošću u prednosti. Sigurna sam da svako od nas negdje krije potencijal za optimizam i samouvjerenost, pritom ne mislim na vjeru zasnovanu na nerealnim okvirima, već zasnovanu na realnosti.

Živimo u sredini u kojoj kultura podhranjuje anksioznost. Gotovo svakodnevno se susrijećemo sa mnoštvom informacija o svjetskom ratu, razaranjima, bombašima samoubicama, nekom novom virusu. Globalno smo svi uplašeni i slabi. A strahovi su raznoliki.

Plašimo se da li ćemo uspjeti da formiramo porodicu. Oni koji su dobili djecu strahuju da li njihovu djecu čeka neizvjesna budućnost, u kojoj neće biti srećna. Strepnja je prisutna zbog procjene neuspjeha, straha da ćemo ostati bez posla. Neki se od nas plaše usamljenosti, dok neki drugi smatraju da sav njihov trud nije dovoljan da se nešto promijeni.

Na primorju ćete čuti ljude koji govore da je kod njih zimi prilično depresivno i dosadno. U Nikšiću čujete žalbe jer je sve centrirano u Podgorici, kako je nemoguće raditi bilo šta, a da nemaš vezu. U Podgorici čujem da sve manje ima prijateljstva, da su druženja površna i selfcentrirana. Otkud nam takvo vjerovanje? Kao da ponavljamo neki program, kao stara pokvarena ploča. Možda je to za onog koji izgovara samo razlog za izgovor. Kao neki loši programi, takve rečenice nam se urezuju u mozak i onda se pitamo zašto nam je negdje loše.

U svakom od nas se krije navigator, potrebno je samo da promijenimo zadatu poziciju.

Postavite sebi pitanje čega se zapravo plašite, šta tačno mislite da nećete moći da postignete?

Velika većina se plaši straha da će ostati bez posla ili da neće naći posao. Zapitajte se, ako se to i desi, šta je najgore što iz toga može proizići. Onda se dalje bavite odgovorima na koga i na šta možete da računate u kriznim vremenima. Nemojte zanemarivati prijatelje i porodicu, jer u kriznim situacijama oni su nam najsigurnija podrška. Odnosi sa drugim ljudima su najsigurniji resurs na koji možete računati. Budite pažljivi u ophođenju sa bliskim judima, jer će vam upravo njihova pomoć biti potrebna da prebrodite krizne periode u životu.

Normalno je da želite da budete srećni, ali podjednako je važno da znate da je život sačinjen od perioda kada nismo srećni i kada stvari nisu onakve kako smo zamislili ili očekivali. Upravo to je jedna od najvažnijih životnih lekcija, činjenica da loši periodi i situacije dolaze i prolaze i da rješenje za njih postoji.

Ukoliko niste primijetili, oko nas se nalaze ljudi koji naš život oplemenjuju i obogaćuju njihovim idejama, emocijama, možda nekad spremnošću da nam pošalju imput da realnost zajedno mijenjamo. Neki od nas ovdje žive kao emigranti u svom gradu, ali i oni znaju da je potrebno da ideje i misli postoje i da ništa nema jaču moć od ideje čiji je pravi trenutak baš sada. Zajedno možemo promjeniti realnost. Sanjara i vizionara ima i među arhitektima, pravnicima, psiholozima, ima ih u svim profesijama. Pozovite nekog od njih u šetnju, kupite pitu od jabuke i ćiri bu ćiri ba, možda doživite neku novu čaroliju.

Živimo u vremenu punom uzbuđenja. Dok nekima izgleda da je kraj svijeta blizu, sigurna sam da i vi znate da je svaka kriza šansa za napredak. Ovo je vrijeme transformacije, što nikom od nas nije lako. No, opet naglašavam da se u svakom od nas krije čarolija koja nam može pomoći da naš put usmjerimo u boljem pravcu.